Pozitivna energija, znanje i svijest

Pod uticajem nekih tehnika i teorija o značaju poticanja i širenja pozitivne energije počeo sam ovih dana intenzivno razmišljati o tome da li nam je samo to dovoljno kako bismo dovoljno napredovali u svakom smislu i uopšte poboljšali kvalitet naših života. Sasvim sigurno, značaj i uloga pozitivne energije su ogromni, postoje provjerene tehnike koje se preporučuju za njeno poticanje i one daju rezultate u praksi (poput vizualizacije vrtnje čakri i sl.) ali postavlja se pitanje kako tu pozitivnu energiju očuvati, prvenstveno od krađe i crpljenja koju čine energetski vampiri svud oko nas? Htjeli mi to sebi priznati ili ne, svi smo u određenim fazama života u većoj ili manjoj mjeri bili energetski vampiri i crpili energiju nekom drugom kao što je to neko drugi činio nama samima. Krađa i otimanje tuđe energije su jednostavno isprogramirani u našim umovima (predatorov um) i potrebno je jako puno napora i rada na sebi da se sve te stvari u dovoljnoj mjeri osvijeste u našoj podsvijesti kao bi potpuno prestali sa tim.

Čovjek krade i crpi tuđu energiju jer mu je ona uopšteno potrebna za preživljavanje i egzistenciju. Jednom kada nauči da nema potrebe da krade tuđu već da je u stanju da u dovoljnoj mjeri proizvodi svoju vlastitu shvatiće da ima mnogo veće potencijale i moći za vlastiti napredak nego što je ikad mislio. U tom smislu, razne tehnike i učenja koja nas podučavaju o nekim praktičnim načinima na koji se može prizvesti vlastita pozitivna energija, poput pomenute vizualizacije vrtnje čakri u smjeru kazaljke na satu (o tome vise ovdje) ili poput tensegrity vježbi koje je preporučivao Don Huan u djelima Karlosa Kastanede ( knjiga Magija pokreta ) se nameću kao jako pozitivne i korisne stvari kad je riječ o praktičnim poglavljima napretka našeg bića.

Međutim, tu priča ne staje. Kao što sam već rekao, osnovno pitanje je kako ćemo očuvati tu teško stečenu vlastitu pozitivnu energiju?
Sjetimo se male djece, kad se rodi dijete prosječnih i normalnih psiho-fizičkih sposobnosti ono obiluje jednom izvornom i originalnom pozitivnom energijom, ja bih rekao energijom koja u potpunosti potiče iz duše ili suštine. Sasvim mala djeca zrače nekom nevjerovatnom toplinom i ljubavi, kao da su namagnetizirana nekom opijajućom frekvencijom koja u nama budi najiskrenije i najtoplije misli. Ali kako rastu nešto se događa, u stvari ta originalna pozitivna energija se polako povlači pred naletima ili bolje rečeno napadima socijalizacije, energetskih vampira kojih ne manjka bilo gdje da se nalazite, ukratko rečeno dijete kako raste i kako se sve više uključuje u društvene tokove postaje sve više negativno, nezadovoljno, počinje da imitira druge, počinje sa borbom za uklapanje u društvo a što neminovno vodi ka usvajanju svih tih štetnih i loših obrazaca ponašanja i življenja kojima smo svi podvrgnuti.
U stvari, ono što se desilo jeste ni manje ni više jedno energetsko nasilje nad ljudskim bićem, ali zašto je dijete izgubilo svoju izvornu pozitivnu energiju i ustupilo je toj negativnoj koju „život sam nosi“? Možda je odgovor u tome da ono nije imalo dovoljno ZNANJA a samim time niti dovoljno razvijenu SVIJEST kako bi odolilo svim tim vrstama napada.

Jedne prilike sam razgovarao sa jednim članom foruma koji je odličan poznavalac učenja i djela Karlosa Kastanede. Pričali smo o „magijskim pokretima“ i tensegrity vježbama. Ko god je to probao zna da one donose erupciju energije u ljudski organizam, razmišljajući kasnije malo o tome shvatio sam da je vjerovatno riječ o pokretima koji na neki svojstven način stimulišu vrtnju čakri u pravilnom smjeru i da usljed toga dolazi do poticanja te pozitivne energije. Međutim, u priči smo se osvrnuli i na neke praktičare koji su često upražnjavali izvođenje tih pokreta ali njihovo ponašanje i njihova djela i nisu baš išla u prilog „teoretskom“ znanju iz tih oblasti koje su nesporno imali. I došli smo do zaključka da bez podloge u svijesti možda možemo bezgranično poticati pozitivnu energiju u nama ali ona se neće održati ili bolje rečeno letači (reptili) će je uništiti.

Sad se opet malo vraćamo na onu priču o maloj djeci. Šta se desilo sa njihovom pozitivnom energijom? Pa možda to da je ona jednostavno ustuknula usljed snažnih naleta negativne. Nije bila dovoljno snažna i nije imala dovoljno uporište da se održi i odbije sve moguće napade. A šta nam daje to uporište? SVIJEST. A do svijesti možemo doći samo uz pomoć ZNANJA.

Pitanje: Da li postoje kakva tehnološka sredstva koja bi nas zaštitila?

Odgovor: Jedina obrana koju trebate je ZNANJE. Ono vas štiti od bilo koje moguće forme štete u vašoj egzistenciji. Što više imate znanja, što manje strahova, što manje boli, što manje stresa osjećate, što se manje mučite, to manje iskusite štete bilo koje vrste. Razmislite o ovome sada vrlo pažljivo jer je to jako bitno: Gdje je granica u konceptu riječi ZNANJE? Budući da nema granice, koja je vrijednost te riječi? Beskonačna. Možete li pojmiti da kako vas jedan koncept s takvim značenjem može osloboditi od svih ograničenja? Koristite vaše šesto čulo da pojmite kako riječ, termin, odnosno značenje riječi ZNANJE, može omogućiti sve što ćete ikada trebati. Ako pažljivo razmislite, brzo ćete uvidjeti da je to istina u svojoj najvećoj mjeri.

Pitanje: Da li to uključuje znanje naučeno iz knjiga?

Odgovor: To uključuje sva moguća značenja te riječi. Možete li zamisliti koliko značenje ima ta jedna riječ? ... Možete imati brza razjašnjenja, koja proizlaze iz znanja. Ako težite neprekidnom sakupljanju znanja, osiguravate si zaštitu od bilo kojeg negativnog događaja koji vam se može dogoditi. Znate li zbog čega? Što više posjedujete znanja, što ste SVJESNIJI, to vam je bolja zaštita. Eventualno, ta svijest postaje toliko jaka i sveobuhvatna da i ne trebate izvoditi neke posebne rituale i radnje koje bi vas štitile. Zaštita jednostavno postaje prirodna, i dolazi sa sviješću. Znanje sadrži svu smisao. Ono je srž cjelokupne egzistencije.

Kasiopejci

Ako nemamo znanje, ako se netrudimo da ga pribavimo, a nekim slučajem smo pomislili da je dovoljno samo upražnjavati nekakve tehnike koje nesporno podižu pozitivnu energiju postavlja se pitanje koliko će nam ona trajati? Mi zamišljamo da vrtimo čakre u pravilnom smjeru i to zaista dovodi do njihove aktivacije, te čakre su kao naši eterički motori, generatori, one su nam potrebne na jednom eteričkom nivou kao što su nam potrebni svi vitalni organi na organskom. Pravilan rad čakri znači pravilno funkcionisanje cijelog bića, znači zdravlje i sveukupni napredak. Ali možda nije nužno da se uvijek i uvijek pokreću samo vizualiziranjem. Možda je vizualiziranje kao neko paljenje nakon dugo vremena zapostavljanja i njihovog nepravilnog i neproduktivnog rada. U tom smislu se vizualizacija javlja kao nepohodna da bi se čakre pokrenule iz nekog dubokog sna. Međutim, ono što zaista pokreće čakre i cijelo naše biće u jednom pozitivnom pravcu rasta i napretka jeste ZNANJE koje povećava našu SVIJEST. Što smo dalje odmakli u svijesti i jednoj frekvencijskoj evoluciji to će se, sasvim sigurno i naše čakre pokretati i raditi besprijekornije, odnosno onako kako i jeste pravilno. Pozitivna energija, koja se proizvodi na takav jedan način postaje NEPROBAVLJIVA kako za razne psihičke vampire koji nas svugdje okružuju tako i za OPS sile sa 4D.

Kao što mi ne možemo jesti željezo, staklo, zemlju tako niti 4D OPS ne može konzumirati našu pozitivnu energiju koja je utemeljena na čistoj svijesti. Ono što mogu pokušavati i što inače i rade jeste da uklanjaju tu pozitivnu energiju tako što emituju snažne nalete negativne, tako što isceniraju razne događaje (napade) kojima nas podvrgavaju kako bismo se slomili i prestali da se razvijamo i napredujemo. Ali u ovim situacijama, po meni, može pomoći samo ZNANJE.

Ako emitujem salve pozitivne energije a ne znam uopšte šta mi se dešava, ne shvatam da sam pod jakim napadima hiperdimenzionalnih bića sa nekog višeg nivoa, čak ni ne želim da uzmem u razmatranje tu činjenicu, i ako ne razumijem koji su njihovi krajnji ciljevi i šta je u pozadini tih napada (hranjenje) ne znam koja će se i kolika pozitivna energija koju sam proizveo u sebi uspjeti održati, ukoliko su napadi u tolikoj mjeri snažni i usmjereni na moje potpuno slamanje.
Ignorisanje, bježanje od istine, okretanje glave i suvišna racionalizacija pojava su samo simptomi reptilskog mozga čija i jeste osnovna funkcija da nas odvoji od prave istine i znanja, od spoznaje da smo u jednoj septičkoj jami, zaglavljeni u 3D OPS frekvenciji i okruženju a ako to ne spoznam, uprkos tome što sam razradio cijelu disertaciju i nauku o poticanju pozitivne energije opet ne vidim način za izbavljenje osim onog koji vodi ka direktnom suočavanju sa brutalnom istinom a to je:

P: Sve dok se ljudi ne probude i ne postanu svjesni realnosti manipulacije iz 4. denziteta svi smo mi u dubokim govnima.
O: Istina.

V - film/serija

Upravo sam odgledao film/mini seriju "V" i mogu reci da je odlicna. Serija je snimljena jos 1983 godine a tako konkretno i precizno opisuje jedan potpuno realan scenario buducih dogadjaja, kao mozda niti jedno drugo ostvarenje na tu temu koje je kasnije snimljeno.

V govori o lazima, manipulacijama i obmana koje cine vanzemaljci u namjeri ovladaju planetom Zemljom i svim ljudskim bicima. Ono sto je najzanimljivije u filmu, za na prvi pogled dobrocudne i po svemu ljudima slicne vanzemaljce se kasnije ispostavlja da su, u stvari zli i agresivni reptili, koji zele zemaljske resurse, poput ciste vode ali i sto je najvaznije zele ljude kao hranu.

S druge strane, ljudi se polako organizuju, medju njima ima izdajnika i poltrona koji saradjuju sa njima ali ima i onih koji su odmah i na vrijeme prepoznali svu laz i obmanu koju vanzemaljci sire, i ti ljudi pocinju da se bore svim mogucim snagama i sredstvima koji su im na raspolaganju protiv reptila.

Velika preporuka za pogledati, serija se sastoji iz cetiri dijela a ovo su linkovi:

http://www.megavideo.com/?v=MR12Q951

http://www.megavideo.com/?v=0IHPMVE0

http://www.megavideo.com/?v=03R2GKM6

http://www.megavideo.com/?v=LK9RFD25

Predatorski/reptilski um

Htio sam se malo podsjetiti ovog odličnog teksta kojeg ću u cjelini postaviti u nastavku ovog posta. Naime, prva i osnovna stvar koju predatorski ili reptilski um, odnosno taj dio ljudskog mozga koji sadrzi tu “stranu instalaciju”, čini jeste da automatski odbije bilo kakvu mogućnost svog postojanja, uvjeravajući tako čovjeka da je čak i teoretska ideja o postojanju jednog takvog “uljeza” ili stranog tijela u ljudskoj glavi nešto što je na nivou fantazija i dječijih bajki.

Ja mislim da upravo u tome leži njegova najveća snaga i moć, čovjek će uvijek tražiti odgovore i razloge za mnoge stvari na pogrešnim mjestima, a pravi uzrok njegovog “ograničenog” stanja svijesti leži upravo u njegovom umu, odnosno jednom njegovom dijelu koji mu je postavljen isključivo sa svrhom sprovodjenja najopsežnije i najsofisticiranije kontrole i manipulacije nad nekim bićima, kakva možda nije nikad vidjena do sada u cijeloj ovoj pojavnoj stvarnosti.

Iako smo ovaj tekst često pominjali na svjesnost forumu, postirali citate i isječke iz njega u raznim situacijama i prilikama, mislio sam da možda ne bi bilo loše i postaviti ga cijelog.
U biti najvažnije je, barem po mom mišljenju, da svako pojedinačno, sam za sebe, donese odgovarajuće zaključke na ovu temu, a nakon što pazljivo pročita ne samo ovaj tekst već i mnoge druge stvari koje su mnogi autoriteti i izvori (poput Laure KJ, Kastanede, Kasiopejaca i dr.) pisali o svemu ovome.

Onoliko koliko smo otvoreni i prijemčivi za nove vizije, znanja, teorije i iskustva čini nas svjesnijima i imamo veće šanse da doživimo i spoznamo jednu “objektivnu stvarnost”, baš onakvu kakva ona stvarno JESTE, a ne kakvom je ja ili neko drugi vidi i spoznaje u odredjenom trenutku ili odredjenoj tački našeg evolucijskog razvoja. Da li će neka informacija, znanje ili spoznaja biti prihvatljiva ili ne meni ili nekom drugom ne utiče ni malo na postojanje te objektivne stvarnosti, ali prilično utiče na naše vlastito ograničenje, jačanje ega (čak i onda kad mislimo i kad smo uvjereni da nam on slabi) i stvaranje samo još vise novih slojeva iluzije i površnih uvjerenja kojima smo svi jos debelo zaogrnuti.

Moj point ili barem kako ja vidim svoj neki vlastiti napredak u ovom svemu jeste da pokušam što više otvoriti svoj um za mnoge nove stvari i spoznaje, a nakon što izučim sve to temeljno koliko mogu kasnije se pokušati osloniti isključivo na vlastitu moć prosudbe i pronicljivosti ( da ne kažem intuicije) u razabiranju onoga sto mi može ili ne može pomoći u daljem napretku.

Dakle, slijedi tekst:

“Oslobodite se iluzije” - ankhepiphan

Predatorov um je jedan genetski konstriuran aspekt našeg uma, odnosno, način razmišljanja, koji je dizajniran u ljudsku genetiku sa svrhom i ciljem podjarmljivanja, kontrole i “ubiranja plodova” u ovom 3-denzitetnom OPS (Opredjeljenje prema Sebi) okruženju. On funkcionira na PRIMARNOM nivou, koji zasjenjuje i iskrivljuje sve druge misli i djeluje kompletno na principima GLADI, POHLEPE, SEKSA i STRAHA. On je prisiljen da bude konstantno zaposlen u svakom trenutku života našom nesvjesnom asimilacijom gomile PAŽLJIVO KONSTRUIRANOG MENTALNOG PROGRAMIRANJA koje kreira ILUZIJE potrebne da se skoro neprimjetno povežemo sa umjetnom tvorevinom zvanom CIVILIZACIJA ili “Matrix”. On predstavlja višu formu PRIPITOMLJAVANJA i njegova svrha je da stvara svjesne i nesvjesne stresove kroz iluzorne OVISNOSTI, koji stvaraju negativnu eteričnu formu “životnog održavanja” čiji se plodovi ubiru od strane OPS transdenzitetnih bića u 4 denzitetu – nivou iznad ovog našeg.

Na prvi pogled, ovo se možda čini kao jedna alarmirajuća izjava. Kako je uopće moguće početi s time da razumijemo povezanost između ljudi i izvjesnih bića u višem denzitetu ili uopće da posjedujemo genetski ugrađen “sistem za razmišljanje”. Za početak, možemo da primjenimo odgovarajuće temeljne principe. Sa ovim principima, mi ćemo pokušati da usporedimo vezu koju mi ljudi imamo sa izvjesnim stvorenjima u denzitetu ispod nas i da iskoristimo to što otkrijemo da bi povukli moguće paralele između nas i izvjesnih “nevidljivih gospodara” u denzitetu iznad nas. I najmanja pomisao na vezu koju mi imamo sa našom stokom bi trebala pojasniti našu vezu sa OPS aspektima iz denziteta iznad nas i učiniti je “vidljivom”.

Uzmite na primjer naša ponizno pripitomljena goveda. Mi smo genetski petljali i krpali na divljim rasama ovih goveda, da bi dobili novu rasu koja je ekstremno mirna i jednostavna za uzgoj. Mi manipuliramo njihovim genima i uzrokujemo stres za njihovu biologiju, da bi oni za nas konstantno proizvodili “izvjesne” stvari za koje te životinje nisu ni svjesne da ih proizvode. “Stvari” koje se uz pomoć tehnologije transferiraju iz 2 denziteta do OPS transdenzitetnih bića u 3 denzitetu s ciljem konzumacije istih.

Mi razumijemo ponešto i na osnovu toga smo promjenili fizički i mentalni GENETSKI IZRAZ ovih životinja, da bi se one integrirale u jedan iluzorni svijet, kreiran od nas, u kojem se oni osjećaju “slobodni da se izraze”, bez obzira na masovne kontrolne mehanizme kroz lijekove, lance, implantate i ograde od žice koje oni nikad ne mogu uistinu “vidjeti” ili razumjeti. Iz promatranja svjesnosti 2 denziteta, da li netko može zamisliti ovcu koja interpretira ogradu od žice kao išta drugo nego “…nešto je ispred mene…pokušavam da to zaobiđem…”. Za ovcu, ograda je samo nešto što je njoj na putu, ali iz perspektive ljudskog bića, ograda je puno više nego samo to. Mi iskusno i vješto primjenjujemo kontrolu od produkcije mlijeka/vune, pa sve do klaonice, bez da životinje imaju i najmanjeg pojma da su porobljene ili čak fizički ugrožene.

U slučaju proizvodnje hrane, svaki farmer će vam reći da ako životinja osjeća opasnost, da će ona producirati hormone stresa i ti hormoni će onečistiti njeno mlijeko i meso, tako da je imperativ da se životinje drži u Velikoj Iluziji, da bi se zadovoljili standardi u ovoj OPS civilizacijskoj tehnološkoj utrci za profitom. Pripitomljavanje, koje je zapravo genetska manipulacija naše stoke, (i uroda) je u stvari NAŠ Predatorov Um, koji je nametnut ovim bićima 1 i 2 denziteta da bi u njih usadili i neprekidno održavali iluziju “slobode izražavanja”, sa ciljem “ubiranja plodova” putem kontrole. Sve dok naša tehnologija uspješno djeluje pored genetski diktirane “slobode izražaja” ovih bića, mi smo za ova bića sa svim našim svrhama ili namjerama kompletno nevidljivi. MI smo postali NJIHOVI “Nevidljivi gospodari” sakriveni uz pomoć naše tehnologije.

Sa ovom gore objašnjenom povezanosti – sa tom idejom čvrsto uspostavljenom u našim umovima, idemo sada prebaciti fokus od ponizne 2 denzitetne stoke na 3 denzitetne ljude. Nakon dužeg i dubokog razmišljanja, čitajući ove redove, možda je moguće za nas, da nam postane jasno da vidimo bezbrojne paralele sa pomno razrađenom umjetnom tvorevinom zvanom CIVILIZACIJA. To je jedna uistinu dinamična umjetna tvorevina, koja je kako izgleda, u stanju da nam obezbijedi sve što “trebamo i želimo” kroz njena umjetna pravila određena od nje same. Kompletno krive “želje i potrebe” su programirane u naše umove od našeg rođenja.

Mi smo rođeni i živimo u ZATVORU, u kutiji, bez svjesne memorije o tome šta je to vani, u nas su posijane krive ideje o tome kako živjeti, kako se ponašati, kako djelovati. Budući da smo mi ovdje od našeg rodjenja, odgajani u brižno njegovanoj kulturi ego-centrizma, teško je da će sjećanje na način razmišljanja “kakvo je izvan ove kutije” biti prisutno. Bez znanja o tome šta je “vani”, mi živimo u laži, mi živimo naš život kao mjesečari vođeni lažnim konstruktom lažnih ideja.

Eterični dio našeg postojanja… naše DUŠE, oni “stvarni” MI, ONE SE SJEĆAJU i one konstantno pokušavaju da “probude” OPD ( opredjeljenje prema drugima) kandidate kroz izvjesne “čežnje” i “žudnje”. Civilizacija, je nasuprot tome dizajnirana na takav način da sistematski negira, omalovažava, onesposobljava i neutralizira svaku akciju koja potiče od takvih žudnji.

Kao i naša stoka ispod nas, naša veza sa “nevidljivim gospodarima” iznad nas je tome identična, jedino u čemu se te veze razlikuju je u STUPNJU. Ovo bi trebalo inspirirati na neka vrlo dubokoumna pitanja.

Na primjer: Ako je civilizacije umjetna tvorevina, TKO ili ŠTO su arhitekti?

TKO ili ŠTO su nametnuli NJIHOV Predatorski Um u našu genetiku?

Postoje li neke “stvari/produkti” koje mi 3-denzitetni ljudi konstantno produciramo, ali nismo svjesni toga, koje konzumiraju OPS bića u 4 denzitetu?

Koje su naše “žičane ograde i barijere” koje mi kao takve ne trebamo primjetiti?

I jedna vrlo stravična pomisao: da li nas te kreature i fizički konzumiraju s vremena na vrijeme?

Jedan drugi odgovarajući princip: Jesmo li mi ljudi ikada imali slučajeve stoke koja je pobjegla iz zatvora na jedan pametan i neočekivan način? Kako bi vi kao individe reagirali na jednu životinju koja je jasno pokazala znanje o tome da je zarobljena i koja je jasno demonstrirala “ljudsku” odluku i spretnost da pobjege odatle.

Možemo li mi ikada olabaviti tu stegu u kojoj nas ove kreature drže?

Nada da je moguće odgovoriti na ovo pitanje mora izrasti iz razumijevanja da: čak i da počne da RAZMIŠLJA o ovakvom izazovu, OPD kandidat mora kao prvo akumulirati potrebnu snagu da “probode veo” njegove vlastite iluzije. On mora ZNATI da je civilizacija jedna umjetna tvorevina i da je ključ za naše porobljavanje upravo zavaravanje putem iluzije.

“Čežnje” našeg Eteričnog postojanja ne smiju biti ignorirane, uprkos manipulaciji Kontrolnog Sistema - te “čežnje” se moraju slušati, analizirati, dozvoliti im da se razviju i na koncu konca, one nas moraju natjerati da “TRAŽIMO ISTINU”, kakva god ona bila. Kroz ISKRENO traženje mi ćemo biti navođeni kroz naše individualne lekcijske profile (razlog zbog čega smo tu) potrebne u ovom denzitetu, da nađemo djeliće informacija i komadiće mozaika izvjesnog ZNANJA koje će nam omogućiti da VIDIMO, a onda na koncu konca i da budemo SLOBODNI.

SVJESNOST je mogućnost da vidimo kroz laži i prevare korištenjem izvjesnog znanja. Sa tim Znanjem, kombiniranim sa konstantnim promatranjima, slušanjem i analiziranjem, OPD kandidat postaje oštroumniji pri razlučivanju i razmatranju i on od sada radi samo na razvoju onih vještina koje će mu omogućiti da VIDI. Kroz njegove oči će s vremenom svijet izgledati čudnije i čudnije. Anomalije počinju da se pojavljuju svugdje i čini se kao da su one podloga za svaku ideju, sistem, filozofiju, poziciju i perspektivu i imaju zastrašujući destabilizirajući efekt kad sa na njih naiđe svugdje u okviru njegove LIČNE PARADIGME.

Čim se ti susreti sa anomalijama u okviru lične paradigme umnožavaju, tim više se um OPD kandidata destabilizira. Tu nema više vraćanja natrag sa ove točke, jer on više ne može “vratiti natrag” ono što je naučio, sve ono što je otkrio, a svi ti susreti sa anomalijama u okviru njegovih ličnih uvjerenja se dalje umnožavaju. Ovo vodi s vremenom neizbježno do točke u kojoj nastupa razarajući moralni i spiritualni KOLAPS. Ovaj kolaps je ekstremno uznemirujuće stanje jedne praznine, usamljenosti, gubitka i dubokog osjećaja beznačajnosti, koji totalno preuzme i obuzme OPD kandidata. To je stanje u kojem se sve preispituje i ništa nije sigurno, jedno jako duboko depresivno stanje, gdje je čovjek izgubljen u najtamnijim nepoznatim područjima njegovog uma.

Dolazi do oslobadjanja od svih pogodnosti koje su bile čvrsto ukalupljene u čovjeku nesvjesnim prihvaćanjem krivih odeja o tome kako živjeti, kako djelovati, kako se ponašati. Um OPD kandidata se prazni, ostavljajući ga ni sa čime u što može vjerovati i ni sa čime u šta se može ugledati. Ništa drugo nego polagano spuštanje na dno jednog beskrajnog bezdana koji je uistinu “tamna noć duše”. OPD kandidat je probio veo zavjese svoje vlastiite iluzije i samo je provirio u horor koji je oduvijek bio tu.

OPD kandidatu je ovo stanje prestrašno, kao što je i važno, jer to je odlučujuća crta između starog i novog Postojanja. Za vrijeme ovog stanja, ispražnjena šalica uma se ponovo počinje puniti sa dragocjenim kapima jednog novog nejasnog IDEALA.

Ovaj novi ideal je samo potencijalan, sve dok se ne počne SVJESNO ŽIVJETI, što će povećati svjesnost OPD kandidata prema jednom novom KOMPLETNOM idealu – jednom novom stanju postojanja, gdje uopće nema vela.

Bojno polje SVIJESTI POSTOJI i ono postoji zbog UMA OPD kandidata a borba se vodila, i vodi se, između strana koje predstavljaju suprotne izraze Života, svaka sa svojim asimetričnim balansom FOKUSA I POTENCIJALA.

OPS sa fokusom na fizičku manifestaciju i povjerenjem u tehnologiju, sa izrazom duše kao potencijalom i OPD sa fokusom na izraz duše i povjerenjem u Neznano, sa fizikalnosti čija su važnost i dominacija umanjene.

Yin i Yang, Život i Smrt su zaključani u vječnu borbu u krugu naših umova. Čovjek mora razviti budnost i prisustvo uma da postane SVJESTAN ove borbe koja konstantno divlja svakog trenutka naših života.

SVJESNO BOJNO POLJE je niz otkrovenja, koja, ako se uspješno razumiju, mogu biti upravo pravi način za direktno izazivanje Predatora na bojom polju uma jednog OPD kandidata.

Ovo je samo vodič i ne treba biti prihvaćen kao jedino mjerilo, ali može da bude intenzivno analiziran da se otkriju bilo kakve informacije od praktične koristi.

Kao što je već rečeno, postoje dvije snage u konfliktu, koje hoće vladati bojnim poljem – umom. Njihova „oružja” se razlikuju u velikoj mjeri i djeluju sa SUPROTNIH strana. Oružja su:

IMPULSI ČEŽNJE rastućeg Izražaja Duše i
DOBRO POZNATA nagrađivanja i teror Predatora
PREDATOROVO ORUŽJE:

Predator će uvijek biti točno ispred vas, izazivajući vas i UVJERAVAJUĆI vas da se SJETITE ekstaze, ispunjenja, radosti, olakšanja i GARANTIRAJUĆI vam užitak, ljubav, zadovoljstvo ako podlegnete njegovoj vladavini i nastavku njegove prevlasti. Kroz vaše fizičko tijelo i tijela svih drugih oko vas, on će se boriti da izaziva BOL, TEROR, ponekad čak i SMRT da održi njegovu moć, kontrolu i dominaciju. MI smo bili učeni da: „Kako Čovjek Misli, Takav On I Jeste…” Ovo nije nužno istina, jer sve naše misli ne moraju biti nužno NAŠE. Raznorazne „NEGATIVNE” misli su sasvim vjerojatno PREDATOROV UM, koji proba i izaziva, varajući vas da vjerujete da su te misli vaše vlastite misli.

ORUŽJE DUŠE:

Nasuprot tome, Duša vam nikad ne daje stvarnu ideju o DUBOKOJ EKSTAZI i SNAZI koju obećava. Jer JEDINO kroz iskustvo i razmišljanje, kroz analizu može jedan OPD kandidat da složi sve kockice i SHVATI sam za sebe da tu MORA biti nešto puno veće nego OVO!

Kroz analiziranje niti koje se provlače kroz vaša životna iskustva, OPD kandidat mora shvatiti, vidjeti i znati pravu prirodu i ISTINSKI IZVOR istinske RADOSTI, istinske LJUBAVI i istinskog MIRA, prije nego i najmanja nada o Uskrsnuću i bilo kakva takva emocija / želja izvan konteksta cilja tog novog IDEALA je ništa drugo nego još jedna manipulacija PREDATOROVOG UMA.

PREDATOROVE „SLABOSTI”:

Predator ima slabosti i njegova ultimativna SLABOST je ako ste vi SVJESNI NJEGOVE SLABOSTI. Ova SLABOST je njegov STRAH i zbog njegovog straha, on će uvijek „odgovoriti” na svaki ISKONSKI IZAZOV njegovoj moći, kontroli i dominaciji.

Da bi se BORILI protiv Predatora, potrebno je da ZNATE Predatora.

Da bi ZNALI Predatora, potrebno je da se SUOČITE s Predatorom.

Da se SUOČITE sa Predatorom, potrebno je da VIDITE Predatora.

Da bi vidjeli Predatora, potrebno je da privučete POTPUNU PAŽNJU Predatora.

Da privučete POTPUNU PAŽNJU, potrebno je da SVJESNO IZAZOVETE Predatora.

SVJESNO IZAZIVANJE Predatora, je jedan čin primjene ZNANJA koje je SVJETLOST koja raspršuje TAMU i sve što se u TAMI nalazi.


PRIMJENA ZNANJA JE KLJUČ koji će otključati vrata koja vode napolje iz našeg ZATVORA.


Da bi se BORILI protiv Predatora, potebno je da ZNATE Predatora:

Kako je moguće da vi upoznate inteligenciju u čijem je najvećem interesu da ostane sakrivena? Gdje i kako se on skriva? Kao prvo, mi moramo razumijeti istinsku prirodu njegovog „skrivanja”. Predatorov Um se krije u TAMI; a što je spiritualna definicija ove riječi: TAMA? Odgovor je „NEZNANO” ili stvari koje mi ne znamo. Vidite li, ako mi ne znamo da jedna stvar postoji, njegovo djelovanje – kao SVJESNA MANIPULACIJA naših misli je NAMA nevidljiva. Predatorov UM se krije u TAMI našeg NEZNANJA.

PRVI KORAK u borbi protiv Predatora da se SPOZNA DA ON POSTOJI.

Da bi ZNALI Predatora, potrebno je da se SUOČITE s Predatorom:

Čovjek mora biti SVJESTAN procesa razmišljanja. Razlučivanje se mora koristiti na svakom koraku da bi se prepoznale razne kategorije misli. Glad, pohlepa, seks, strah u bezbroj svojih stupnjeva i raznolikost izraza moraju biti prepoznati i obilježeni kao mogući utjecaji Predatorovog Uma. „Ignorancija je blagoslov” - tako da trebaju biti analizirane sve aktivnosti koju prouzrokuju jaku emocionalnu reakcije sreće ili zadovoljstva i koje su izvan konteksta cilja novog IDEALA i te aktivnosti mogu samo služiti da čovjekovu frekvenciju drže u rezonanciji sa fizikalnošću.

Da se SUOČITE sa Predatorom, potrebno je da VIDITE Predatora:

Predatorov Um utječe na nas kroz naše razne fizičke ovisnosti i potrebe. Naše ovisnosti su svako i jedno uvjerenje, želja i aktivnost koje inspiriraju strast i zadovoljstvo i ljubav za 3D stvari i iskustva. Zadovoljstvo je emocionalna reakcija na fizikalnost, koja se ne bi trebala događati, ako je jedan OPD kandidat svjestan prave prirode svog ropstva.

Razmišljanje izvan konteksta cilja novog IDEALA je mentalno stanje koje treba također izbjegavati, jer osjećaj hitnoće će se prije pojaviti kao posljedica viđenja.

Ako je 3Denzitetna fizikalnost zatvor za OPD kandidata, ne bi li onda jedini put koji vodi do prave RADOSTI bio primjena ZNANJA koja vodi prema pravoj SLOBODI?
Čovjek mora mentalno razlučiti sa koje strane svaki od ovih utjecaja dolazi, te postati svjestan razlike između njih, kroz FOKUS i SVJESNO življenje.

Kad mi shvatimo da mi u biti ne možemo da služimo oba gospodara, mi počinjemo da razumijemo kroz razlučivanje kako da vidimo jasnije Utjecaj Duše s jedne strane i Utjecaj Predatora s druge strane.

Da bi vidjeli Predatora, potrebno je da privučete POTPUNU PAŽNJU Predatora:

Sticanje dovoljne svjesnosti da bi se uvidjela razlika, sada inicira specifičnu vrstu problema. Jedna infuzija novih ljudi, situacija, okolnosti, mogućnosti i slučajnosti sasvim slučajno se pojavljuju u životu čovjeka i obitelj, prijatelji, poslovni suradnici ili stranci pokazaju sasvim novi interes za vas.

Predatorov STRAH je da on postane očigledan. On ne želi da bude otkriven, tako da on pokušava kroz profinjene načine da vas vrati u prvobitno stanje i ponovo uspostavi vaše oslabljene ovisnosti.

Ovo je doslovce raskrsnica na putu, ako je uopće ikada i postojao put.

U vašem životu, prije nego što ste postavili namjeru da nađete put za „uskrsnuće”, vaš osjećaj nikada nije bio ovako dobar. VI se možete pitati: „ne bi li mogao da probam malo i od toga i da se i dalje nalazim na putu?”

Pa, izbor na ovoj točki je stvarno na vama, ali tu postoji i opasnost koju vi trebate razumijeti. Pokušajte da vidite sve OBJEKTIVNO i postanite mirni za trenutak. Pokušajte da spoznate koliki ste nevjerojatan napor i energiju uložili do sada, samo da bi sada “pali”.

„Pad” nije ni dobar niti loš, to je samo vaš izbor iz jedne izvjesne perspektive. Vi možete odlučiti da li je onaj stupanj utjehe koji vam taj novi osjećaj obećava nešto za što se vrijedi i dalje zalagati. Ali ako se odlučite, vi se možete sami katapultirati iz ovog plana za OPD Uskrsnuće i sve ostale buduće mogućnosti vam mogu biti zatvorene za jedan dugi, dugi period vremena. Ako ste uspjeli u vašem izboru, Predatorov Um vas može dovesti do nekih vrlo bolnih odustajanja i povlačenja, gdje se neke lične stvari i dinamika koja je već bila shvaćena i smatrana za „ nesalomljivu” odjednom počinje „rastvarati”.

Vi možete početi misliti da se ove „loše „ stvari događaju zbog ovih aktivnosti, vi mislite da ih morate nekako „ispraviti”. Ovo je još jedna raskrsnica na putu i manifestacija Predatorovog straha, maskirana kao vaše vlastite misli.

Da privučete POTPUNU PAŽNJU, potrebno je da SVJESNO IZAZOVETE Predatora:

Sa brižljivim promatranjem kroz Svjesnost, Predatorov Um postaje uobličen i biva percipiran kao jedan odvojen entitet, uvijek u blizini, ali definitivno STRANAC.

Imajte uvijek na umu da „SVE MISLI NISU MOJE”, koje će imati za efekt da vas drži objektivnima u percepciji. Predatorov Um će pokušati da priča sa vama, ali vi ne smijete nikada da slušate, jer njegov jezik je jezik LAŽI. Ova praksa će vam pomoći da uskoro počnete opažati ljudski KOLEKTIVNI Predatorov Um, kao jednu stalno prisutnu sjenu PREVARE, sa Proždrljivosti/Umiranjem od gladi, Pohlepe/Bijede, Perverzije/spiritualnog propadanja, STAHA/Smrti/Uništavanja i totalnog očaja koja se probija kroz sve što dodirne na kompletoj kugli zemaljskoj.

Ta umjetna tvorevina će biti viđena kao ono što ona uistinu jeste: jedna ŽIVOTNO – USISAVAJUĆA – PARAZITSKA MAŠINA sa ljudskim kolektivnim Predatorovim Umom koji drži kontrolu i konce u rukama.

ISTINSKI arhitekti su i dalje nevidljivi, ali strpljenje i povećana svjesnost će uskoro izbalansirati čak i ovu nepoznanicu. Čak i sa ovom povećanom sposobnosti da se VIDI, ČOVJEK još nije istinski slobodan, JER OČITO je da smo još uvijek ovdje u 3 denzitetu. Predator će se sada htjeti da se sakrije dublje i dublje tamo gdje on misli da ne postoji moć razlučivanja koja je u stanju da ga razotkrije.

SA SVJESNOSTI, ČOVJEK sada mora ići u ofanzivu i mora izvući PREDATORA na BOJNO POLJE sa direktnim izazovom njegove vladavine.

SVJESNO IZAZIVANJE Predatora, je jedan čin primjene ZNANJA koje je SVJETLOST koja raspršuje TAMU i sve što se u TAMI nalazi:

Svjesno izazivanje Predatora nije bez osobnih rizika.

Čitava iluzorna moć civilizacije je pod njegovom komandom, tako da morate biti jako oprezni da ove bitke držite privatnima i u najvećem mogućem stupnju u OKVIRIMA VAŠEG UMA.

Veći rizik se može desiti ako na ovom vrlo delikatnom stupnju čovjek postane „vrijedan pažnje” Kolektivnog Predatorovog Uma i taj čovjek sada postaje prijetnja za „kontaminaciju” ogromnog broja porcija, donosno, zaliha hrane, ali SVJESNO ŽIVLJENJE i povećana SVJESNOST će izbalansirati čak i ove rizike.

Najdirektnija metoda da se bori, za čovjeka je da se lično odrekne svih Predatorovih OBEĆANJA o nagrađivanjima za cijelo to vrijeme koje si je OPD kandidat zacrtao i u kojem si on određuje svoja vlastita pravila.

Sam ČIN SVJESNOG ŽIVLJENJA je praksa slična jednoj proširenoj SVJESNOJ MEDITACIJI i zove se (u nedostatku boljeg izraza) POST/GLADOVANJE.

GLADOVANJE sa svime ovime u umu je direktan izazov Predatoru koji će reagirati ISTOG trena i odlučno. Cilj i USPJEH ove prakse je da se susretnete sa vašom linijom između života i smrti bez kapi straha ili slabosti.

Konstanatan uspjeh ove prakse će olabaviti stegu Predatorovog Uma i ova olabavljena stega će dovesti da se vi postepeno probudite iz iluzije MATRIXA.

Što ćete vidjeti kad su vaše oči POTPUNO OTVORENE.
Postoji li „Obećana Zemlja” iza iluzije Matrixa? Ako da, kakav život bi to bio u ovom novom stanju postojanja?

To za sada možemo samo nagađati i to ostaje na nama da vidimo.
Sve što možemo je da nastavimo imati povjerenja u SVEMIR i vjeru U POSTOJANJE.

Negdje sam naletio na definiciju da je Predatorov um – “robot u našoj podsvijesti čija je funkcija održavanje brane koja onemogućava prodor objektivne realnosti u našu svijest”.

U svakom slučaju, mislim da se za Kastanedin pojam - Predatorov um ili ‘um grabljivca’, takođe može reći da on predstavlja nešto što ‘veže’ ili ‘usklađuje’ čovjeka sa nekim OPS misaonim centrom.

U njegovoj knjizi Aktivna Strana Beskraja, Don Huan kaže da je planeta zemlja još davno bila osvojena od strane određenih stvorenja, “sila zgusnutog mraka” ili tzv. “Letača”, koji koriste ljude kao svoju hranu.

Tu nalazimo i postavku da su ovi kosmički predatori “dali čovjeku svoj vlastiti um”. Ukoliko to posmatramo u kontekstu ostalog materijala iznesenog na ovom vebsajtu i drugdje, moglo bi se reći da bi tako nešto moglo biti prilično blizu istine.

Sam sistem života na ovoj planeti baziran je na konzumiranju i kontroli, i oblikuje ljude prema svojoj vlastitoj “slici i prilici”. Tako u praksi imamo slučaj da će jedan rob sanjati o tome kako da postane gospodar a neće mu padati na pamet da se bori za svoju ličnu slobodu i ukidanje ropstva uopšte. Dakle radi se samo o jednom nagonu za penjanjem na hijerarhijskoj ljestvici.

Svaka organizacija koja je bazirana na dominaciji prirodno uzima oblik piramide sa nekolicinom na njenom vrhu i većinom na njenom dnu. S tim u vezi, bilo da se čovjek nalazio u njenoj sredini ili na njenom dnu, on mora imati osobine dominatora, makar to bilo izraženo i u jednom manjem stepenu.

I kod Kastanede vidimo da se tu radi o jednoj bitci koja je većim svojim dijelom “interne” prirode. Čovjek u jednom takvom sistemu može da polaže svoje pravo na svoju vlastitu energiju i slobodnu volju. To podrazumijeva da on mora prvo da ‘demaskira’ svog vlastitog predatora, i da “izađe na dvoboj” s njim. U svakom drugom slučaju, svako čovjekovo djelovanje, odnosno, svi njegovi postupci u vanjskom svijetu mogu podrazumijevati samo dejstva koja se odvijaju unutar predatorove paradigme. (Pa tako i kojekakva ‘astralna putovanja,’ činovi magije, itd.)

Iz gorenavedenog materijala možemo saznati da naš unutrašnji predator može da djeluje i veoma ‘suptilno’. On se može služiti svim sredstvima koja su mu na raspolaganju kako bi nas zavarao. Međutim, pri svemu tome on još uvijek zadržava neke svoje generalne karakteristike.

Kastaneda:

“Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici.

Grabljivac je naš vladar i gospodar. On nas je učinio poslušnim i bespomoćnim. Ako želimo da se pobunimo on guši našu pobunu, ako želimo da se ponašamo nezavisno on zahteva da to ne činimo.” […]

Sada si svojim vlastitim naporom došao do onoga što su šamani drevnog Meksika nazivali temom nad temama. Sve vreme ti o tome govorim na indirektan način, nagoveštavajući ti da nas je nešto zarobilo. Mi smo zaista zatvorenici!”[…]

“Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života. Baš kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvek na raspolaganju.” […]

” Želim da se obratim tvom analitičkom umu. Razmisli za trenutak i reci mi kako bi objasnio protivrečnost između inteligencije čoveka-inženjera i gluposti njegovog sistema verovanja, ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja. Šamani veruju da su nam grabljivci dali naš sistem verovanja, naše predstave o dobru i zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove o uspehu ili promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji čine da budemo samozadovoljni, da se ponašamo šablonski i da budemo egomanijaci. ” […]

Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, grabljivci izvode čudesan manevar – izvanredan, naravno, s tačke gledišta stratega koji se bori, a jeziv za one koji zbog njega stradaju. Oni nam daju svoj um! Da li me čuješ? Grabljivci nam daju svoj um, koji postaje naš um. Um grabljivca je barokni, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven.[…]

“Kroz taj um, koji je na kraju krajeva njihov um, predatori ubacuju u zivote ljudskih bica sta god im odgovara. Na taj nacin oni ljudima obezbjeduju i jedan odredeni stepen sigurnosti koji treba da djeluje kao jedan pufer (odbojnik, prim. prev.) protiv njihovog straha.” - kraj izvoda]

***

Nastavljajući s Kastanedom, saznajemo da nas predator bombarduje cijelom jednom serijom ‘pseudo-problema’ koje mi uzimamo ozbiljno i reagujući na njih proizvodimo određene energetske ‘plamenove’ čime se predator hrani. On tu takođe kaže da su vidovnjaci iz Meksika smatrali da je čovjek nekada davno bio nešto mnogo više od ovoga što je sada, što je na neki način odraženo i u legendama. Sve čovjekove nekadašnje ‘magične’ osobine su nestale i on je sada pretvoren u jedan najobičniji ‘sedirani’ komad mesa. Jedini način da se čovjek otrese predatorovog uma je ‘disciplina’ i ukoliko mu uz pomoć nje uspije da se oslobodi te strane instalacije, ono što će mu tada ostati su samo njegovi vlastiti ‘mehanizmi’ koji su skoro jednaki nuli. Tako neće biti nikoga ko će nam moći da govori šta da radimo, odnosno, “da nam diktira imbecilnosti na koje smo navikli”. Tek tada počinje prava bitka.

(Slično nam govori i Gurdjijev, ukoliko ove ‘uređaje’ ili ‘mehanizme’ podrazumijevamo kao čovjekovo ‘istinsko Ja’ ili suštinu. U gnostici se razvoj te ‘suštine’ neprestano naglašava.)

Ova invazija predatora se u nekim drugim izvorima pominje i kao “Pad” ili “progonstvo Adama iz raja”. (Ra Materijal, Donosioci Svitanja, Kasiopejci, the Gods of Eden itd.) Tu se pominje da je na “Adamu” izvršena genetska manipulacija od strane 4D OPS sila (predatora) gdje je on ‘skraćen’ za 10 ‘lanaca’ DNA, te tako osakaćen, on je ‘izgubio vid’, odnosno veze sa svojim višim centrima.

Gurdjijev se uz pomoć pojma, odnosno, organa po imenu “kundabufer”, primakao ovoj temi iz jednog drugog ugla. On je tvrdio da je taj organ na silu ugrađen u čovjeka kako bi ga ‘anestezirao’ od realnosti i kako bi čovjek vidjeo nebitne stvari velikim, a istovremeno velike ili bitne stvari smatrao malima ili nebitnim. (Koliko danas imamo ljudi kojima je najbitnije u životu da su obučeni prema poslednjem modnom trendu!?)

U Belzebubovim Razgovorima s Unukom, Gurdjijev pominje da su određene vibracije tražene od strane Zemlje i da ratovi i katastrofe nastaju uz pomoć ‘planetarnih uticaja,’ kako bi se dobile te “tražene vibracije”. On takođe pominje da se čovjek može osloboditi uticaja tih sila i početi svjesno da živi. (U knjizi Gods of Eden, W. Bramley dokazuje vezu između izbijanja međuljudskih sukoba, odnosno, ratova i “vanzemaljaca”, koje on zove “nadzornicima.”)

Ista tema se razmatra i u istočnoj Gnostici (Tradicija), s tim što tamo imamo tzv. “niže centre”, kojima čovjek mora ovladati, te uspostaviti tzv. “magnetni centar,” a onda, preko njega, - vezu sa svojim “višim centrima”.

Kasiopejci, Plejdanaci, Ra itd. takode govore o ljudskoj svijesti, odnosno, negativnoj emocionalnoj energiji kao ‘nečijoj’ hrani. Da čovjek ne bi bio nečija hrana on mora samog sebe da promijeni. Prema ovim izvorima tu se radi o jednom radu na samom sebi i usklađivanju sa OPD centrima i objektivnošću.

Ovdje moramo naglasiti da je OPS kao stanje svijesti ili “frekvencija” čovjeka istovremeno i jedan “modus operandi” ili uslov za proizvodnju one vrste energije kojom se OPS bića iz 4D hrane.

Dakle, čini se da su ljudi sa OPD frekvencijama za njih “NEPROBAVLJIVI”. Sada se, naravno, postavlja pitanje da li je i u kom stepenu moguće ostvariti OPD frekvencije/polaritet u OPS uslovima na 3D Zemlji? Onda, - kako?

Tako da na kraju opet dolazimo na ono povezivanje čovjeka sa svojom suštinom. Ako je ona prirodno tih frekvencija, onda će možda te frekvencije i preovladati njegovim bićem, nakon što dođe to uspostavljanja te veze!? Dakle, sve je povezano.

Znači, bez obzira na različitu terminologiju, postoji mnogi izvora iz kojih možemo povući određene paralele.

***

I u ovom tekstu, Predatorov um, možemo vidjeti da autor pokušava da predstavi ‚mjesto’ koje je u suštini glavno poprište bitke za ‚oslobođenje’ iz tzv. ‚matriksa’, što podrazumijeva da se ta bitka ne vodi nigdje drugo, nego – ovdje dole NA ZEMLJI, U NAMA I KROZ NAS.

S tim u vezi, ukoliko čovjek shvati samu suštinu ove problematike, istovremeno će biti u stanju prepoznati i sve aktivnosti tzv. ‘cointelpro-sistema’, koji pokušava da ga navede da se bavi svim i svačim, samo ne ovim aspektom, odnosno, dijelom, samog sebe.

Svi mi djelujemo manje-više pod uticajem ‘predatorovog uma’, “strane instalacije” (Kastaneda), tzv. “nižih centara” (Gnostika) ili „kundabufera“ (Gurdjijev). Ne treba posebno naglašavati činjenicu da mi, kao takvi, nigdje nismo prispjeli a pogotovo u neki “hiper-prostor” uz pomoć kojekakvih “hiperdimenzionalnih mentalnih tehnika”.

Isto tako, zamislite koliki efekat u jednoj takvoj bitci može imati imaginacija kojekavih balona ove ili one boje, spinovanje čakri, transcedentalna meditacija, aktivacija kundalini energije, tehnike za ‚otvaranje trećeg oka’, magija, rituali itd.!? Da li je slučajno to što se u istinskoj gnostici ove ‚tehnike’ ne pominju?! Kakve veze sa svim ovim mogu imati stanja svijesti kao što su optimizam, new-age pogled na realnost itd. a pogotovo ona nastala djelovanjem religijskih dogmi?!

Zar je onda neko čudo što kod ljudi koji se bave gorenavedenim disciplinama, pogotovo onih koji su dostigli tzv. “više levele,” često nailazimo na jednu klasičnu aroganciju, nesposobnost poimanja suštine kao i na neke od karakteristika koje su navedene pod temom Okultna Patologija?!

Isto tako, možemo postaviti i pitanje, - koliko se tu radi o jednom stvarnom napretku a koliko samo o još jednog iluziji iz predatorovog repertoara?! Da li se ljudi koji se uspinju prema tzv. „gornjim levelima“ hijerarhije te vrste, istovremeno udaljuju od svoje suštine a time i nepovratno razvode od objektivne realnosti?!

Naravno, najbolje je da svako sam sebi odgovori na ova pitanja.

Nadalje, možda suština takođe nije ni u tome - da li mi trebamo ‚nositi jaja’ ili ne, odnosno, proizvoditi energiju ili hranu za neke druge, ili ne. Funkcija ‚nošenja jaja’, ili obezbjeđivanja vune i mesa za one ‚gore,’ ide zajedno sa razvojnim stepenom svijesti individue, što je vezano i sa ravni egzistencije na kojoj ona može da bivstvuje. Isto tako, prestanak te uloge nije vezan ni za kakvu ličnu odluku, nego je prirodna posljedica ostvarenja jednog višeg nivoa svijesti (i OPD frekvencije), a on se može postići ničim drugim do radom na samom sebi.

Interesantno je to kako oni koji teže ‚instant-prosvjetljenju’ te upražnjavaju kojekakve ‚tehnike’ koje im to obećavaju, imaju tendenciju da potpuno ignorišu ovu problematiku koja je još davno predstavljena u istinskoj gnostici!?

Ili, ‚figurativno’ rečeno, dok je čovjekova svijest na nivou ‚septičke jame’ on može jedino u njoj i obitavati i obavljati samo one funkcije koje su predviđene za nju, odnosno, one koji borave u njoj. A u njoj se možemo brčkati - ’vako, a možemo se brčkati i - ’nako. (Između “vako” i “nako”, razlika je - “drastična”!?)

U suštini, radi se o izlasku NAPOLJE iz nje.

Na kraju, mislim da je ovo jedna veoma bitna tema i da bi svako ko istinski želi da razvije svoje biće do one mjere koja će mu omogućiti ‚izlazak napolje’, morao malo dublje istražiti ovu problematiku.

***

Kad čovjek u određenoj fazi razvoja svog bića dođe do ove tačke, moramo imati na umu to da je predatorov um još uvijek tu, odnosno, da je on još uvijek jedna bitna komponenta njegovog ‘mentalnog tijela’. Mi “sve svoje nosimo sa sobom”.

Kastaneda nam govori o upražnjavanju određene ‘discipline’ kako bi se ‘izolovala’ i ‘istjerala’ ova ‘strana instalacija’, dok u istočnoj gnostici imamo jedan drugačiji pristup tome, koji doduše, takođe traži od čovjeka jednu određenu ‘disciplinu’. Tu imamo onu fazu “fuzije malih Ja” (od kojih je svako jedna zasebna ličnost) u jednu - stabilnu ličnost - nakon čega slijedi razvoj te ličnosti, formiranje magnetnog centra i povezivanje sa ‘višim centrima’ (Istinskim Ja, suštinom ili Dušom).

Međutim, danas možda znamo malo više i o tim ‘malim Ja’.

S obzirom na nalaze mnogih kliničkih psihologa i psihijatara koji se bave regresivnom terapijom, čini se da se tu radi o tzv. “priljepcima”, odnosno, entitetima koji se ‘zakače’ čovjeku tokom njegovog života. Prema njima, većina nas ima manje ili više ovih entiteta, koji manje ili više utiču na našu ličnost odnosno njeno razmišljanje, ponašanje, želje, ukuse itd. To bar za mene prilično dobro drži vodu, kad se o tim ‘posebnim ličnostima’ unutar nas radi. Međutim, kad se dođe do jednog ovakvog odgovora, odmah se pojavljuju i neka nova pitanja. Da li svaki od tih entiteta takođe ima svoju komponentu ‘predatorovog uma’, s obzirom da se tu često (što znači – ne u svakom slučaju!) radi o onima koji su “napustili grad” ali su se još uvijek zadržali u njemu u svom spiritualno-eteričnom i mentalnom tijelu.

Prema nekim izvorima, čovjek koji se podrazumijeva “živim” ovdje na 3D zemlji, ima 4 tijela - fizičko, genetičko, spiritualno-eteričko i mentalno. S tim u vezi, um predatora bi vjerovatno bio komponenta našeg ‘mentalnog tijela’ (svijesti). Znači, oni ‘priljepci’ bi u tom slučaju bili ‘kraći’ za dva tijela, fizičko i genetičko. (Fizičko tijelo bi ovdje bilo jedno 3D-vozilo, kao materijalni izraz genetičkog tijela). Nadalje, mislim da ova tijela ne bi trebalo shvatati kao zasebne ili ograničene cjeline. Recimo da jedno prožima drugo.

Logično bi bilo (naša 3D logika je naravno diskutabilna!) da čovjeka predatorov um ne napušta, nego da ga čovjek na određeni način mora ‘kontrolisati’, mada neki pričaju i o njegovoj ‘transmutaciji’, ‘kroćenju’, ‘neutralizaciji’ itd. Ukoliko se okrenemo oko sebe i imamo na umu ono ‘kako gore tako i dole’, a uz to da se ovdje radi o jednoj komponenti svijesti OPS Misaonih Centara sa gornjih ‘spratova’, onda bi neko ‘kroćenje’ ove vrste uma bilo analogno pokušaju kroćenja ‘škorpije’ ili nekog drugog stvorenja koje je po samoj svojoj prirodi i suštini - zloćudno. Pogotovo ako uzmemo zaozbiljno onu definiciju da se tu radi o jednom ‘robotu u našoj podsvijesti’ koji nas sprečava da vidimo objektivnu realnost, odnosno, dođemo do istine. S obzirom da se ovdje radi o jednoj komponenti naše svijesti, tu bi jedno “upoznavanje sebe” moglo biti od koristi. Prvo, sama SVJESNOST o njegovom postojanju je veoma bitna. Kada se taj um u sebi identificira, onda se može prepoznati i sve ono što nam stiže s te strane. (Opet onaj – Rad na samom sebi!) Nadalje, on se možda može i izolovati, odnosno, - kontrolisati.

Sada se postavlja pitanje šta još imamo u sebi? Odakle čovjeku uopšte dolaze impulsi za razvojem svog bića, nagon ili želja za ‘razvodom’ od ove strane instalacije?

Tako stižemo i do – duše. Duša je navodno zastupljena u 3 tijela čovjeka, koji je prema 3D kriterijumima – ‘živ’. U fizičkom, mentalnom i spiritualno-eteričkom a nakon našeg ‘odjavljivanja’ odavdje, ona ostaje u ostala dva tijela, što ujedno i sačinjava naše biće u periodu između inkarnacija ili - vječnosti.

Isto tako, čini se da, bar ovdje u 3D, dusa i predatorov um dijele isti prostor u čovjekovom biću. U istočnoj gnostici, ‘gospodar u kočiji’, ‘suština’, ‘istinsko Ja’ imaju sve atribute duše. Tamo se naravno pominje da nemaju svi ljudi ‘suštinu’ a takođe da je ona različito razvijena kod različitih ljudi. Znači, jedini poticaj ka buđenju, napretku, prelasku na viši nivo postojanja može da dođe iz te čovjekove ‘suštine’ ili ‘duše’.

Tako bi predatorov um bio samo jedna komponenta mentalnog tijela adamičnih ljudi, a ne kao nešto što nam jedino stoji na raspolaganju (što bi možda bio slučaj kod psihopata).

Kad bi čovjek imao na raspolaganju samo predatorov um za razmišljanje, ovaj mu sigurno nikada ne bi dozvolio da on uopšte dođe u blizinu te faze da ga postane svjestan kao nekog ‘stranog tijela’ a pogotovo da ga se otrese ili da ga stavi pod svoju kontrolu.

Činjenica je da kad se čovjek približava toj fazi preuzimanja kormila odnosno potpune kontrole nad svojim bićem, tada mu se počinje događati i cijeli niz kojekavih fenomena. Koliko znam, to su već mnogi iskusili i iskušavaju. Sve je to često praćeno jakim emocijama i strahom. Predatorov um pokušava čovjeka vratiti u ‘udobnost’ civilizacijskog života, odnosno, matriksa jer tako želi zadržati kontrolu nad njim. S druge strane, mnogi ljudi se sigurnije osjećaju u kavezu (ili podrumu) ako ne znaju šta ih čeka vani. Stvar se često razvija na jedan predvidljiv i naoko mehanički način, tako da se to u gnostici tumačilo jednim ‘mehaničkim’ pokušajem ‘Generalnog zakona’ da sprijeći bijeg čovjeka izvan područja njegovog djelovanja.

S tim u vezi, u prvoj fazi, gnostičari govore o tzv. procesu fuzije ili unutrašnjeg sagorijevanja, dok se u nekim drugim ezoteričkim izvorima pominje tzv. ‘ogoljevanje čovjeka do kostiju’ u smislu ‘skidanja svega sa sebe’. Ova faza vjerovatno podrazumijeva rješavanje čovjeka od svih svojih zabluda, odnosno, vjerovanja i predubjeđenja uz formiranje jednog ‘stabilnog Ja’. Šta se tada dešava sa onim ‘malim Ja’ teško je znati, tj. da li oni napuštaju čovjekovo biće (uslijed prevelike “vrućine”), da li sagorijevaju u procesu fuzije ili nisu više u stanju da podnesu promjenu frekvencije domaćina…?

Predatorov um je nešto slično kao Trojanski Konj. On je ubačen u čovjekovu ‘tvrđavu’ kako bi ga djelovanjem iznutra savladao i otvorio za manipulativne uticaje spolja.

Na klasične psihopate možemo gledati kao na jedan primjer bića koja djeluju isključivo pod uticajem ‘predatorovog uma’. Oni nemaju savjesti, kao ni suštine ili duše, tako da kod njih nema ničega što bi moglo zaustaviti ili ublažiti djelovanje predatora. Oni su tako obične reaktivne mašine za širenje zla, koje operišu kombinovanjem impulsa iz OPS centara sa svojom inteligencijom.

Za razliku od njih, antropoidi ili organski portali imaju odgovarajuću savjest, međutim, ono što oni nemaju to je individualna suština, odnosno, duša, te tako nemaju u sebi ni sredstvo uz pomoć kojeg bi nadvladali kontrolu iz OPS centara. Za njih napredak ni ne podrazumijeva isključivo izlazak izvan nečije kontrole, nego penjanje gore na hijerarhijskoj ljestvici društva/matriksa prema uspostavljenim kriterijumima uspjeha i ostvarenje lične moći i kontrole nad drugima. U OPS piramidi to podrazumijeva crpljenje energije iz onih dole i ustupanje energije onima gore. S tim u vezi i s obzirom da su oni (podsvjesno ili svjesno) svjesni da nemaju potreban alat u sebi a nemaju ni OPD frekvencije, njih ćemo većinom naći među onima koji se nalaze u stalnoj potrazi za nekim ‘svetim gralom’ ili sredstvom koje se nalazi ‘napolju’ ili izvan njih (‘čarobni napitci’, rituali i kojekakve druge ‘tehnike’…), kako bi ostvarili neki napredak. Za njih su vječna mladost, besmrtnost, moć itd. – ključne riječi.

S obzirom da i ljudi s individualnom dušom vole tzv. “puteve manjeg otpora” ili “prečice”, mnoge od njih ćemo takođe naći uhvaćene u ovoj paukovoj mreži. Ovdje bi trebalo imati na umu da samo ljudi s individualnom dušom služe kao istinski izvor energije za entitete s gornjeg sprata, odnosno, ‘matriks’. S tim u vezi, oni su i glavna meta.

Njima će se obećavati kontakt sa njihovim “višim-ja”, anđelima-zaštitnicima i ko zna čim, dok sve to mahom podrazumijeva ostvarenje jedne ‘stabilne’ veze sa OPS centrima s gornjih spratova, odnosno, entitetima koji ih “predstavljaju”. Oni će ih povremeno nagrađivati privremenim “feel-good” stanjima, (nešto kao kad se čovjek nafiksa drogom) a često i materijalnim ‘dobitcima’. Ova zamka se prepoznaje prilično lako, ukoliko se to hoće.

Promijenjeno stanje svijesti!

[Za bolje razumijevanje ove problematike promjenjenog stanja svijesti kao preduslova za programiranje čovjekove svijesti i uspostavljanja kontrole nad njom, preporučio bih knjigu Secret Don’t Tell, C. Emery. Promijenjeno stanje svijesti je između ostalog preduslov i za djelotvornost subliminalnih poruka koje se prenose upakovane u talasne frekvencije preko HAARP sistema.]

Da li će se to promijenjeno stanje ostvarivati uz pomoć hemijskih sredstava, kojekavih rituala, mentalnih vježbi, transcedentalnih meditacija, tehničkih uređaja itd., to i nije toliko bitno. Promijenjeno stanje svijesti otvara čovjeka za uticaje i programiranje iz vana jer mu ruši “odbrambene barijere”.

Objektivno gledajući, naše stanje svijesti je već uveliko promijenjeno. Sada samo treba zamisliti šta se zbiva kada kao takvi uđemo u alfa ili theta fazu, otvorimo se, pa uz to još zamišljamo kojekave boje, koje su takođe frekvencije koje nas tako otvorene “markiraju” kao zalutale ovčice. Ništa ljepše za vukove od zalutale ovce koja uz to na sav glas zvoni i bleji!?

***

S obzirom da ljudi s individualnom dušom znaju duboko u sebi da postoji nešto mnogo više od ovog svijeta kojeg smo u stanju da percipiramo oni su i ti koji imaju tendenciju da nadvladaju religijske programe i upuštaju se u tzv. “potragu za istinom”. Međutim, velika većina njih ne stiže daleko jer odmah na početku upada u tzv. “new-age-cointelpro-mrežu”, koja je specijalno dizajnirana za tu svrhu. Tako se ubrzo počinje sa upražnjavanjem tehnika čišćenja, spinovanja i podmazivanja čakri, radom na kristalima, na auri, projiciranjem onoga što osoba smatra pod ljubavlju, grupnim meditacajima (poželjno je da se one izvode u blizini energetskih vorteksa), it.itd., odnosno, jednim opštim procesom razvođenja od objektivne realnosti. Ukoliko bi se, na primjer, neka od ovih individua nakon grupne meditacije pored “energetskog vortksa” podvrgla regresivnoj terapiji, često bi se ispostavilo da ona nakon toga ima više onih “malih Ja”, nego što ih je imala prije meditacije!? Sada se javlja problem što neki od tih “malih Ja” i nisu baš toliko “mali”, nego su čak u stanju i da preuzmu kontrolu nad misaonim procesima osobe. U mnogim slučajevima, žrtva će ih čak smatrati i svojim anđelima čuvarima. (Pogledaj knjigu od Karle Turner, Anđeoska Maskarada). Ljudi misle ako neki izvor neprekidno priča o ljubavi i svetlosti, tj. ako nešto lijepo zvuči, da to istovremeno mora biti i suština tog izvora. Na kraju, pod uticajem ovih sila ti ljudi postaju zombificirani misionari isto kao što su i oni klasični religijski. Tako se ni njima više ne može pomoći, isto kao ni žestokim vjernicima.

Oni koji shvate problematiku Predatorovog uma, odnosno, stanje u kojem se nalazi tzv. “vanjski čovjek” (Gnostika), shvatiće i to da ne postoji nikakvo vanjsko sredstvo niti imaginacija uz pomoć koje on može prevazići taj problem.

Ovdje u 3D, u mentalnom stanju u kakvom se ljudi sa individualnom dušom nalaze pod uticajem ove ‘strane instalacije’, oni su svi manje više OPS frekvencija. Međutim, njihove duše nisu. Ja bih rekao da samo jedan manji procenat ljudskih duša ima suštinsku OPS frekvenciju, dok većina ima OPD, međutim, ljudi kao kompletna bića imaju OPS frekvenciju. Sada se postavlja pitanje da li možda preuzimanjem kontrole nad “stranom instalacijom”, širenjem svijesti i percepcije, te tako pod sve većim uticajem suštinskih OPD frekvencija duše, čovjek počinje da se kreće na onom Stablu Života (pogledaj tekst) izvan dejstva OPS centara i tako prelazi pod uticaj OPD misaonih centara?! Da li je to ono što se u gnostici smatra izlaskom izvan područja djelovanja Generalnog Zakona i prelazak na područje Zakona Izuzetka?

Šta se dešava s onim manjim procentom ljudi koji imaju individualnu dušu i koja je po svojoj suštini OPS polariteta? Da bi se popeli prema gore, oni moraju ne samo održavati predatorov um funkcionalnim, nego još i pojačavati njegove karakteristike koliko god je to moguće. Tako, nas ne bi trebalo čuditi što na vrhu OPS piramida možemo naći entitete koji su otjelotvorenje zla, bez obzira kojim imenom ih mi zvali.

Dakle, ljudi sa individualnom dušom, koja ima OPD frekvencije, su jedini koji imaju potencijal riješiti se uticaja ‘predatorovog uma’. Ukoliko im uspije da pređu na OPD polaritet, oni tada postaju “neprobavljivi” za “sile matriksa” i izvan njihovog dejstva. U nekim izvorima to se označava i kao ‘frekventivna rezonantna vibracija’ (frequency resonance vibration). To su oni od kojih se u ovim vremenima očekuje da “Odgovore na Poziv” ulazeći u “rezonanciju” sa OPD misaonim centrima iz viših denziteta.

Neki od njih će se tako ponašati kao da ih je neko “priključio na struju” kad npr. pročitaju knjigu Donosioci Svitanja, jer će njihova suština burno “ući u rezonanciju” sa tom frekvencijom koja stiže iz viših OPD centara, te će tako doći do jednog unutarnjeg konflikta između te njihove ‘suštine’ (duše) i njihovog “uma predatora”, odnosno, ličnosti, koja je velikim dijelom pod njegovim uticajem, te tako još uvijek duboko uronjena u iluziji. Većina njih će čitajući to imati utisak da su negdje duboko u sebi sve to na neki način već znali. U svakom slučaju, njihova ličnost će pod uticajem uma predatora i dotada dostupnih joj ‘informacija,’ pokušati logički tumačiti ta zbivanja što u većini slučajeva ona neće biti u stanju pravilno interpretirati. To je jedan period kad čovjek “nije ni tamo - ni vamo”. Koliko dugo će on trajati prilično je individualna stvar jer će se tu svaka individua morati pozabaviti svojim ličnim ‘stvarima’. Istovremeno, moramo imati na umu to da za razliku od OPS, OPD vrsta napretka ili puta, vodi kroz objektivnu realnost. S tim u vezi, ono “svlačenje do gola, ili “do kostiju” sada podrazumijeva ‘skidanje’ sa sebe svih predrasuda koje su rezultat laži koje smo do sada prihvatili kao istinu i uz pomoć njih gradili svoju realnost. I bez obzira na to koliko nam drage one bile. Jedino tako možemo stvoriti uslove da progledamo.

(Ovdje bi se trebali podsjetiti na ono što je rečeno u tekstovima Viteški Pohod i Drvo Života)

Međutim, s obzirom da se tu događa više stvari odjednom, ključna stvar je to da na osnovu korištenja znanja i svoje slobodne volje čovjek svjesno IZABERE šta hoće u smislu - s kojim će se silama uskladiti, odnosno, kojim će putem krenuti. Tu negdje počinje i tzv. - svjesno življenje.

[Pored svega ovoga, moramo imati na umu i to da nije nimalo slučajno to što upravo sada tzv. Cointelpro-sistem sve više upumpava ogromne količine dezinformativnog materijala, što preko medija, što preko literature, što preko svojih igrača, itd., kako bi se što više kandidata za buđenje odvuklo na krivi kolosijek ili bacilo u još dublji san. Prepoznavanje ovih elemenata i dinamike koja se tu odvija, takođe spada u one - obavezne lekcije – koje se moraju savladati.]

Izvor: http://www.galaksija.com/metafizika/predatorov_um.htm

Svijet sjenki

Postoji jedan svijet u kojem svi ljudi egzistiraju poput sjenki. Njihova čula su ograničena, umovi kontrolisani i jedino što je stvarno jesu emocije koje oni proizvode i u jednom obliku eteričke energije odašilju na određena mjesta.
Jedno jutro sam se probudio i kad sam otvorio oči vidio sam čudne prizore, sve je bilo u nekoj polutami, kao neka izmaglica, oko mene su se nalazile nekakve iskrivljene konture koje su podsjećale na namještaj i pokućstvo. Čuo se potmuli zvuk, kao zujanje nekog čudnog elektormagnetnog uređaja. Okrenuo sam se i vidio nekoliko ljudskih prilika, ili bolje rečeno sjenki, kako kao u nekom transu tumaraju prema meni. Čekao sam šta će se desiti, te sjenke su mi se navalile na prsa, osjetio sam njihovu težinu i potpunu neprijatnu prisutnost. Osjetio sam da su uglavili nekakve dugačke pipke u predio koji se nalazi između mog grudnog koša i trbušne duplje.

Osjećaj je bio više nego mučan, u istom trenutku sam osjetio ogroman odliv svoje životne energije, i tada je počela da me boli glava, tako da sam pomislio da mi se odjednom pojavila najmanje tona nekog teškog olova u prednjem dijelu glave. Primjetio sam da se pored kreveta nalazi nekakva čudna maska. Na prvi pogled sam osjetio neopisivu odvratnost i gađenje prema njoj. Ta maska je bila ružna, potrgana, prljava ali sam shvatio šta moram da činim sa njom. Morao sam je staviti svaki put kad bih izlazio iz stana u taj svijet sjenki a vrlo često sam je morao koristiti i u svom prostoru.

Od onih pipaka u mom grudnom košu počeo sam polako da krvarim, stavio sam ruku na to mjesto i osjetio neku užasnu vrelinu, od koje mi je na trenutke zastajao dah. Vidio sam da se ta vrelina pretvara u energiju koja se podiže iz mog tijela i kreće po okolnom prostoru. Shvatio sam da ti pipci u meni proizvode energiju koja kasnije biva odaslana u taj okolni prostor. Na tu energiju bi onda počele da se svaljuju svakakve sjenke, da je trgaju, čerupaju i proždiru. Kad sam pogledao u svoju ruku vidio sam krv, bio sam povrijeđen. Nisam mogao ništa drugo učiniti, već sam se spremio, stavio onu odvratnu masku i krenuo na posao.

Kad sam izašao na ulicu primjetio sam da vlada ista polutama kao i u mom stanu, onaj zvuk je takođe bio prisutan, ali samo sada u nešto jačem intenzitetu. Udahnuo sam opori vazduh i osjetio neki neprijatan miris, miris truleži i patnje. Pogledao sam malo bolje i shvatio da ga čak mogu i vidjeti, bio je kao nekakvo isparenje, magličasto i uvijajući se pomicao po okolnom prostoru. Pogledao sam u druge ljude (sjenke) i vidio da svi nose iste ili vrlo slične maske poput ove moje. Bio sam užasnut. U trenutku kad sam kročio u svijet sjenki na hiljade pipaka je poletjeleo prema meni, neke sam izbjegao a mnogi su mi se zabili na ono isto mjesto gdje su već bili oni od jutros. Nisam znao šta da radim.
Nastavio sam se kretati, neki pipci su samo rovarili po mojoj unutrašnjosti ne nanoseći neki posebno jak bol, drugi su počeli da me peku, grebu, a neki da škakljaju. Od svih tih nasrtaja osjetio sam kako se unutar mog tijela snažno pojačava krvarenje i ona užasna vrelina. Morao sam nešto pod hitno preduzeti.

A onda mi je neki glas rekao da moram upotrijebiti svoje vlastite pipke! Zar ja imam svoje pipke?! Da, imao sam ih. Odvio sam jedan, bio je grozan, i poput munje, kao nekim refleksnim pokretom ga zabio u prvu sjenku za koju sam vidio da se njeni pipci već nalaze u meni. Od tog mog poteza pipci te sjenke su malo olabavili, od drugih sjenki sam mnoge čak uspio izvući iz mog tijela. Počeo sam da zabadam svoje pipke oko sebe, poput svih drugih sjenki koje su me okruživale.
Tad sam shvatio da sam i ja ništa drugo do sjenka. Pogledao sam u svoje pipke koje sam prethodno bio zario u jednu drugu sjenku, bili su pomalo krvavi. Počeo sam da krupno dišem i shavtio da mi je potreban pod hitno neki predah.
Nisam znao šta se to dešava, gdje se ja to nalazim, ko su sve te sjenke, ko sam ja...? Čemu to sve?!?

Ušao sam u neko kupatilo, stao pred ogledalo, skinuo masku i pogledao u lik koji mi se prikazao. Nisam znao u šta to gledam ali lik iz ogledala me je oštro posmatrao. U njegovim očima sam vidio skoro sve a opet gotovo ništa. Lik je samo ćutao ali je i tako bio jako glasan. Počele su mi padati krupne suze niz lice i osjetio sam užasnu mučninu u želucu. Savio sam se i povratio u umivaonik. Nakon nekog vremena sam ponovo pogledao u ogledalo a taj lik je i dalje stajao tu. Nisam mogao dugo održati svoj pogled na njegovim očima i spustio sam glavu. Pustio sam vodu, umio se, saprao usta i umivaonik i ponovo stavio masku. Voda je imala neki težak i metalni okus, bilo mi je zlo od nje.
Izašao sam ponovo napolje. Ponovo masa pipaka oko mene, mnogi su se pozabijali na ono isto mjesto. Kao da sam malo već navikao na to. I moji pipci su automatski poletjeli prema svojim žrtvama. Ali od toga me nije prošla ona grozna mučnina i ja sam nekako shvatio da me ona neće nikad ni proći. Barem ne dok se nalazim u ovom svijetu sjenki.

Počeo sam tražiti nečiju pomoć, neke sjenke koje su slične meni. Bilo ih je nekoliko. Počeo sam se osjećati malo bolje. Ali svi smo nosili te maske i svi smo imali iste pipke. Ponekad bi zarivali pipke jedni u druge a da to nismo uopšte željeli. Nekad bi skinuli djelimično maske jedni prema drugima ali bi ih vrlo brzo ponovo navlačili.
Onda sam shvatio da svi živimo u nekim jakim uvjerenjima, da smo njima pogonjeni i da ih branimo po svaku cijenu. Uvjerenja nam se nameću, iskrsavaju pred nas, iz časa u čas. Neka usvajamo odmah, neka kasnije, neka u potpunosti a neka samo polovično. Svaki put kad usvojimo neko uvjerenje nesvjesnim pokretom namjestimo onu ružnu masku još bolje preko lica. Pomislio sam kako bi bilo krasno da se na trenutak lišim svih uvjerenja, da otkrijem svoje pravo lice i progledam očima nekim bistrim i nezamućenim pogledom.
Šta bih tad vidio?

Možda jedan sasvim drugi svijet. Možda bih vidio da se negdje iza ovog svijeta sjenki nalazi neko svjetlo i nada. Taj novi svijet je svijetao i prozračan. Ljudi hodaju bez maski i bez pipaka. Vazduh je uvijek svjež jutarnji, miris koji podiže i ispunjava cijelo biće a pogledi razigrani, oštri i milosrdni. Tu ne postoje sjenke, tu postoje pravi ljudi. Tu nema nesporazuma, jer svojim pogledom obuhvataš cijeli prostor i vrijeme i sve ljude i ono što se nalazi u njima. Tim pogledom možeš znati tačno ko šta misli, govori, osjeća... nema prevare.

Izgleda da sam opet bio utonuo u neki san. Kad sam otvorio oči vidio sam opet one sjenke kako hitaju prema meni sa svim pipcima i kako ih zarivaju u moje grudi. Krv je na trenutak počela da šiklja ali sam je brzo zaustavio. U tami se začuo neki krik, potmuo, pun bola i patnje i sjena je zavladala mojim cijelim bićem.

Pravo lice Baraka Obame

"The Men Behind Barack Obama" je naslov intervjua sa Webster Tarpley-em, poznatim novinarem, istoričarem i kritičarem američke spoljne i unutrašnje politike.

U ovom intervjuu Tarpley govori o pravoj pozadini i ciljevima dovođenja na vlast Baraka Obame i za njega, između ostaloga kaže da je obična marioneta tkz. "Trilateralne komisije" i Zbigniew Brzezinskog, čiji je osnovni i jedini cilj proširenje američko-britanske dominacije nad cijelim svijetom a kao najveće neprijatelje svojim interesima vide Moskvu i Peking, na koje će se, po mišljenju Tarpleya u bliskoj budućnosti koncentrisati sva njihova moć što bi realno moglo dovesti do velikih oružanih sukoba svjetskih razmjera.

Kako će se u budućnosti odvijati i u kojem smjeru će ići američka spoljna politika nakon što ovih dana i formalno Barak Obama preuzme vođstvo nad "Bijelom kućom" otkriva i analizira Webster Tarpley:

Svijet kao veliko OPS hranilište

Započeću ovaj post na malo neobičan način. Naime, jutros sam se probudio sa nekim čudnim i neprijatnim bolom na lijevom „trapezastom“ mišiću, tj. onom koji spaja vrat sa ramenom. Bol je tako neprijatan i ometajući da ne mogu normalno ni okretati glavu na lijevu stranu a čak i dok sjedim ili stojim uspravno isti ne prestaje, kao da je u pitanju neka jača povreda. Razmišljajući o tome, nekako „podsvjesno“ sam u mislima prošao kroz nekoliko zadnjih dana i događaja i shvatio sam da se najvjerovatnije radi o sisanju, crpljenju ili krađi moje energije koja se manifestovala na kraju tim jednim specifičnim bolom u mišiću, koji se pojavio iznenada i bez nekog, na prvi pogled vidljivog razloga.
I nije mi trebalo puno a da ne zađem, polako u mislima i analizama u sve te tokove iznuđivanja i krađe naše životne energije koje se neprestano odvijaju u ovoj našoj stvarnosti.

Ako bismo zastali u jednom trenutku, recimo na nekom javnom mjestu, i kao u nekom filmu „zamrznuli“ sve što postoji oko nas, ljude, automobile, životinje, sve što se miče i kreće i zamislimo to sve kao jednu sliku, kao da smo je načinili našim fotoaparatom i kad bismo onda pokušali na jedan mnogo drugačiji način, da ne kažem „drugim očima“ pogledati i percipirati šta se STVARNO tu dešava vidjeli bismo ništa drugo do jedno ogromno hranilište energijom. Hranilište koje je zasnovano na crpljenju, krađi, otimanju i iznuđivanju TUĐE energije, po svaku cijenu, na bilo koji način i bez ikakve milosti.

Sad da se vratim na ovaj svoj bol, tačno sam se sjetio u jednom trenutku da bi on mogao biti posljedica određenih nasrtaja jedne osobe prema meni koja je svoje ponašanje uobličila, kao i svako drugi u „normalne“, društveno prihvatljive načine ponašanja, dakle ne radi se o nikakvom iskakanju od opšteusvojenih principa i obrazaca ponašanja kojima su ljudi podvrgnuti u ovoj stvarnosti i mislim da ovo i jeste najzanimljiviji dio cijele te priče.

Naime, MATRIX, kontrolni sistem ili nazovite to kako god hoćete, tj. ona „sila“ koja upravlja i rukovodi ovom našom 3D stvarnošću (a neki će reći: za sve se pobrinula „priroda“) je tako kreirala, instalirala, napravila i postavila tu našu stvarnost da su svi ti suštinski nasilni, egoistični, pokvareni i zli (OPS) principi i obrasci ponašanja i življenja koji se zasnivaju na brutalnoj krađi i otimanju tuđe energije zapravo „LEGALIZOVANI“ postojećim moralnim, običajnim, pravnim i svakim drugim normama i pravilima.
Neko će dati sebi za pravo da vam postavlja „uvijeno“ neugodna i lična pitanja koja suštinski predstavljaju energetski napad na vaše biće (izabrao sam dosta blag primjer) a ako u nekim trenucima, okolnostima ili podnebljima odbijete odgovoriti na njih, odnosno preduzmete ODBIJANJE tog energetskog napada ćutanjem, izvlačenjem iz razgovora ili direktnim odgovorom da se to njega/nju ne tiče... ono što slijedi je obično i veći i teži (energetski) napad od strane te osobe koja ponovo koristi „legalizovane“ norme i standarde ponašanja čudeći se ili kritikujući vaš postupak koji očigledno nije u skladu sa ustaljenim sistemom koji dozvoljava pa čak i potiče sve moguće oblike i forme energetskih napada i energetskog nasilja.
Ono što je vama jasno i prepoznatljivo kao zadiranje u vašu ličnost, u vašu intimu, u vaš energestki prostor je cijeloj populaciji i društvenom sistemu kojim ste okruženi nešto što je prihvatljivo, nužno i potrebno. I ko je onda u pravu?


Čovjek u društvu jednostavno nema pravo da bude svoj, originalan, nema pravo na nepovredivost svog vlastitog energetskog prostora, svog integriteta, svojih misli, očekivanja i interesovanja ako nisu u skladu sa „opšteprihvaćenim društvenim standardima“.

Ako vas neko npr. pita da li ste sinoć gledali neku emisiju i vi otvoreno i iskreno kažete da vas takve stvari ne zanimaju, neko će sebi dati za pravo da odmah na vas preduzme jednu vrstu energetskog napada iz prostog razloga jer ste u tom trenutku pokazali jednu društvenu neprihvatljivu formu u vidu negledanja pomenute emisije (svako živ gleda samo ti ne gledaš, šta ti to izmišljaš?) i onda će vas možda upitati: „a šta onda gledaš“? Napadač je sada koncentrisao sve svoje resurse u pravcu da vas „izbije“ na površinu, da vas otvori i dovede u najpovoljniju poziciju kako bi se nahranio vašim trenutnim stanjem.
Odgovarate tako što kažete otvoreno, iskreno i bez ikakvog uvijanja upravo ono što i mislite: „gotovo da uopšte i ne gledam TV“.
E sad, ovdje se mogu nanizati razne situacije u zavisnosti od, prije svega „kulture“ te osobe (a da li uopšte postoji ikakva „kultura“ na cijelom ovom zemaljskom OPS hranilištu?), okolnosti i podneblja gdje se ova priča odvija, međutim mi ćemo zamisliti da se sve ovo događa u nekoj manje više „primitivnoj“ sredini u kojoj su „norme“ legalizacije otimanja tuđe energije dosta tvrđe i surovije. Dakle, osoba (napadač) sada sa nevjericom okreće glavu prema vama, vidno šokirana širi oči i nastavlja (u nekim slučajevima će osoba napadač zaćutati i iskoristiti prvu priliku da vam se iza leđa naruga i „otrači“ sa prvim/vom koga sretne na kafi ili negdje drugdje, nema veze što je i sa njim/njom još juče „ispirala“ usta i hranila se ogovaranjem neke njene „društveno neprihvatljive“ forme) sa sljedećim pitanjem: „a ti ne gledaš uopšte TV...“?!? Sad... možete samo i zamisliti nastavak ovog scenarija, za koji opet kažem da je jedan od blažih primjera otimanja i iznuđivanja energije u svakodnevnom životu.

Suština je u tome da ako imate iole drugačije stavove, načine razmišljanja, pogleda na svijet i svega ostaloga barem manje ili više drugačije od ostale većine populacije koja živi na istom prostoru sa vama i ako te vaše stavove, razmišljanja i poglede čak i pokušate otvoreno i iskreno reći u bilo kojoj prilici količina izrugivanja, otvorenog ili prikrivenog, odnosno pokušaja hranjenja vašim mislima i stavovima će biti nesaglediva.

A u pozadini svega ovoga stoji potreba za HRANJENJEM, energetskim hranjenjem u vidu svih tih obrazaca i struktura ponašanja, potreba koja proizilazi iz stanje kolektivne nesvijesti i nedostatka znanja, znanja o spoznaji, o objektivnoj stvarnosti, o našoj pravoj prirodi postojanja, a ta kolektivna nesvijest i nedostatak znanja se meni nikako ne čine kao slučajni ili rezultat trenutnog stanja „evolucije“ čovječanstva, dakle po meni se tu ne radi o „prirodnim“ i „normalnim“ stanjima ili okolnostima već o SVJESNO NAMETNUTIM i kreiranim, sa ciljem iskorištavanja i uzgoja cijele jedne vrste ljudskih bića za hranjenje od strane onih koji se nalaze za stepenicu višem nivou svijesti i percepcije.

Pođite samo od proste logike, ako shvatimo da bilo koja energija koja se nalazi u našem okruženju i koja se manifestuje na bilo koji način mora negdje biti pokrenuta, usmjerena i primljena onda razumijemo da je to slučaj i sa našom „eteričkom“ energijom koju proizvedemo putem naših emocija i unutrašnjih psihičkih stanja. Ta energija, nakon što se pokrene, negdje po nekom univerzalnom zakonu mora i završiti.
Napadi i nasrtaji koje svi mi svakodnevno proživljavamo na ovakav način se manifestuju vrlo često i u vidu određenih, nejasnih bolova i sl. tegoba, kao što je to slučaj sa mojim ramenom, jer se u biti radi o tome da napadači (emocionalni vampiri) svoje napade (nesvjesno) usmjere na određenu tačku na našem tijelu (biću) i sa tog nekog konkretnog mjesta pokušavaju da crpe određenu energiju. Kada tokom svog života iznova i iznova doživljavamo i prolazimo kroz takve i slične situacije onda možemo samo zamisliti kako izgleda ta neka naša unutrašnja energetska struktura i koliko je oštećena stalnim i konstantnim napadima od strane svih onih koji prije svega zahvaljujući vlastitoj nesvijesti i neznanju egzistiraju tako što se non-stop hrane nečijom energijom i tokom svog života najviše nastoje da prouzorkuju što više situacija i stanja koji pogoduju ovakvim „vampirskim“ obrascima ponašanja. Onda nije nikakvo čudo što jako mnogo ljudi boluje od raznih bolesti tipa karcinoma i drugih teških oboljenja unutrašnjih organa, nije nikakvo čudo što jako mnogo ljudi ima razne psihičke poremećaje i teškoće, zašto su medicinske i farmaceutske ustanove najposjećenije od svih i sl...

I na kraju, cijelo to stanje u kojem se trenutno nalazi ljudska vrsta na ovom svijetu se može manje više jednsotavno opisati kao teška OVISNOST o krađi i iznuđivanju tuđe energije, umjesto da se svi pozabavimo time kakao da steknemo i očuvamo vlastitu energiju tako da ne krademo i otimamo tuđu. Mislim da kad bi, nekim slučajem imali sposobnost percipiranja tokova i protoka energije između ljudskih bića, recimo poput onih scena iz filma „Celestinsko proročanstvo“, da bi takva slika, u najmanju ruku bila stravična. Siguran sam da se nebi mogli snaći u tom mnoštvu i haosu energetskog nasilja koje ljudi čine jedni drugima.
I sad se kao logično postavlja pitanje: u čemu je izlaz?

Ja lično još uvijek niti znam niti mogu do kraja samog sebe u nekim svakodnevnim prilikama sačuvati od takvih napada a kamoli da nekom „solim pamet“ i savjetujem šta da uradi. Međutim, ono u šta sam siguran jeste da je pravi početak i pravi način u toj borbi za očuvanje naše vlastite energije i sprečavanje tuđih napada sticanje dovoljne svijesti i znanja o tim činjenicama i stanjima. Pogledajmo samo ko još iz naše neposredne okoline uopšte bilo šta zna o ovim pojavama, koliko ljudi je svjesno činjenice da im se svakodnevno krade i otima energija na najsuroviji način? Međutim s vremena na vrijeme ćemo čuti razne priče tipa: uradio/la mi je to samo da napakosti i da se nahrani... dakle ljudi podsvjesno ipak znaju o čemu se tu radi, međutim MATRIX i sva ova iluzija naše stvarnosti su toliko jaki i uspješni da nama često i za neke očigledne stvari treba jako mnogo truda i napora da ih shvatimo.

U potrazi za svojim "svetim gralom"...

Često kada vidim djecu kako se igraju, zapitam se u kakvom se zapravo svijetu ona nalaze, kakva je njihova percepcija i opažanje... To me gotovo po pravilu vrati u moju prošlost, kad sam i sam bio dijete i onda se pokušavam sjetiti svih tih emocija, specifičnih stanja svijesti koje svako dijete ima, sve te silne nevinosti i jednostavnosti postojanja. Djeca što su mlađa to su više prisutna u tom nekom čudnom svijetu „iskrivljenih percepcija“, barem sa stanovišta nas odraslih i ponekad mi pada na pamet da odrasli strašno podcjenjuju taj mali, skriveni svijet dječje mašte.

Šta to djeca opažaju a što mi ne vidimo? Dovoljno je da se svako pokuša sjetiti svog vlastitog djetinjstva, kakve misli smo tada imali, kakve emocije, strahove i nadanja? Dok sam bio sasvim mali, osim nekih pojedinačnih slučajeva, mogu slobodno reći da mi je duša bila zapanjena od sveg tog percipiranja i opažanja brojnih skrivenih i neskrivenih pojava ovog svijeta. Moji snovi su bili, prosto rečeno čarobni, a mašta i fantazija kao u najboljim Grimmovim bajkama, prepuna nekakvih prelijepih bića, zanimljivih predmeta i objekata, sve se sijalo od dobrote i uzajamne radosti. Kako sam rastao i polako usvajao socijalne programe življenja i ponašanja prelijepa bića iz mojih snova su počela zamjenjivati razna strašna čudovišta, u ormaru i ispod kreveta se redovno, svake noći nalazilo neko odvratno biće koje je samo čekalo kad ću ostati sam po noći, dok mi je mašta počinjala polako bivati opeterećena nekim nerazumljivim i nadolazećim strahom. Ipak, još uvijek je djetinjstvo značilo jedno predivno doba nevinosti i uživanja u toploti, suncu, mirisima šuma i livada. Prostori su se činili puno prostranijima i prozračnijima nego što su sada, vode puno čišće, mirisi sadržajniji a boje tako bogate i prijatno drečave.

Sjećam se jako dobro da je jedan moj drug iz djetinjstva imao nekakav mali aparatić koji je projektovao 3D sliku likova iz Dizinijevih filmova. To je bilo nešto neopisivo za mene, taj val emocija i posebnih psihičkih stanja koje bih svaki put doživio kad bih gledao kroz taj projektor se jednostavno ne mogu opisati.
Da li sam ja tad vidio nešto što mi je bilo odnekud strašno poznato ili sam samo bio pod uticajem razvijene dječije mašte koja još uvijek nije prihvatala stvarnost onakvu kakva jeste?


Da bih dobio bilo kakav odgovor na to pitanje, potrebno je prvo definisati šta otprilike znači „stvarnost“. Neko će reći ono što vidimo, ili percipiramo čulima, međutim u tom i jeste problem. Mnoge stvari koje ne percipiramo našim čulima opet smatramo kao dokazano prisutne i stvarne. Ako neko nije bio nikad u Americi i nije nikad vidio taj kontinent i tu zemlju vlastitim očima a opet potpuno prihvata kao istinitu činjenicu da ta zemlja postoji i ni malo to ne dovodi u pitanje. Ok... ali šta je sa nekim drugim stvarima?

Rado recimo vjernicima postavljam pitanje kako to da vjeruju u boga a nikad ga nisu vidjeli? E tek tad nastaje „show program“ kad vas obaspu bujicama usvojenih i napamet naučenim fraza o vjeri, spoznaji i svetosti a ako ste još malo uporniji redovno dobijete kao zaključak da postoje neke stvari koje se „ne čačkaju“. Aha... tu smo, ali to je ipak neka druga priča...
Ono što mene zanima jeste gdje su granice ljudske percepcije i opažanja. Možda u našem umu?

Prije neki dan, sasvim slučajno sam naišao na odlomke iz knjige „Tertium organum“ P.D.Uspenskog i ovdje ću citirati nekoliko pasusa:

Ako je Kantova ideja istinita, ako je prostor sa svojim osobinama svojstvo naše svijesti, a ne vanjskog svijeta, trodimenzionalnost svijeta mora na neki način ovisiti o aparatu našeg mentalnog aparata. Konkretno, pitanje se može postaviti ovako: kakav je odnos trodimenzionalne protežnosti svijeta prema činjenici da u našem mentalnom aparatu postoje osjeti, predodžbe i pojmovi, i to upravo tim redom?

Mi imamo takav mentalni aparat, a svijet je trodimenzionalan. Kako dokazati da trodimenzionalnost svijeta ovisi o takvom mentalnom aparatu?

Kad bismo mogli promijeniti naš mentalni aparat i vidjeti da se tom promjenom izmijenio i svijet oko nas, to bi za nas bio dokaz ovisnosti svojstava prostora o svojstvima našeg razuma. Kad bismo, na primjer, trima postojećim jedinicama našeg mentalnog života mogli pridodati četvrtu, tj. višu intuiciju, koja zasad postoji samo u zametku, kad bismo je mogli učiniti određenom, točnom i djelotvornom u skladu s našom voljom, poput pojma, i kad bi se pritom povećao broj karakteristika prostora, tj. kad bi prostor od trodimenzionalnog postao četverodimenzionalan, to bi potvrdilo našu pretpostavku i dokazalo Kantovu ideju da je prostor sa svojim svojstvima oblik naše osjetilne percepcije.

Kad bismo mogli ustanoviti da je za biće koje ima samo osjete svijet jednodimenzionalan; za biće koje ima osjete i predodžbe dvodimenzionalan; a za biće koje uz pojmove i ideje ima i više oblike percepcije da je svijet četverodimenzionalan, Kantova ideja bila bi eksperimentalno dokazana. Odnosno, Kantova tvrdnja o subjektivnoj naravi ideje prostora mogla bi se smatrati dokazanom

***

Prije svega moramo pribilježiti da je, s obzirom na vanjski izgled i oblik svijeta, naša percepcija krajnje netočna. Znamo da se svijet sastoji od tijela, no mi vidimo i zamjećujemo samo površine. Nikada ne vidimo i ne zamjećujemo tijela. Tijelo je već pojam sastavljen od niza predodžaba stečenih razmišljanjem i iskustvom. Za neposredni osjet postoje samo površine. Osjećanje težine, mase, obujma, koje misaono povezujemo s "tijelom", zapravo je vezano s osjećanjem površina. Mi samo znamo da to osjećanje površine potječe od tijela, ali samo tijelo nikada ne osjećamo. Možda se složeno osjećanje površine, težine, mase, gustoće, čvrstoće i sl. može nazvati "osjetom tijela". No mi moramo umom povezati sve te osjete u jedan i taj opći osjet nazvati tijelom. Izravno osjećamo samo površinu, a zatim odvojeno težinu, čvrstoću itd. Tijelo kao takvo nikada ne osjećamo.

Ali mi znamo da se svijet ne sastoji od površina, znamo da pogrešno vidimo svijet. Znamo da nikada ne vidimo svijet kakav on jest, ne samo u filozofskom smislu, već u najobičnijem geometrijskom. Nikada nismo vidjeli kocku, kuglu itd., već samo površine. Znajući to, mi misaono ispravljamo ono što vidimo. Iza površina promišljamo tijelo.

Nikada ne možemo čak ni zamisliti tijelo. Ne možemo zamisliti kocku ili kuglu, ne u perspektivi, već sa svih strana odjednom. Jasno je da svijet ne postoji u perspektivi iako ga mi drugačije ne možemo vidjeti. Mi sve vidimo samo u perspektivi, tj. zamjećivanjem mi našim okom iskrivljavamo svijet. I znamo da ga iskrivljavamo. Znamo da nije onakav kako ga mi vidimo. Umom stalno ispravljamo ono što oko vidi, zamjenjujemo zbiljski sadržaj s onim simbolima stvari koje nam naš vid pokazuje.

Naš vid je složena sposobnost. Sastoji se od vidnih osjeta i pamćenja osjeta opipa. Dijete nastoji opipati sve što vidi: nos svoje dadilje, mjesec, "zečića" na zidu. Tek postupno uči samo vidom razlikovati što je blizu, a što daleko. Ali znamo da i u zreloj dobi vrlo lako podliježemo optičkim iluzijama. Udaljene predmete vidimo kao plošne, tj. još pogrešnije, jer je reljef ipak simbol koji ukazuje na neko svojstvo predmeta. Iz velike udaljenosti čovjek nam se čini poput silhuete. To se događa stoga što na velikoj udaljenosti nikada ništa ne možemo opipati, a oko nije naviklo uočavati razlike među površinama koje se na maloj udaljenosti mogu osjetiti vrhovima prstiju.

Nikada ne možemo, čak niti na vrlo malom prostoru, vidjeti dio vanjskog svijeta onakav kakav on jest, tj. onakav kakvog znamo da jest. Pisaći stol, ormar, nikada ne možemo vidjeti istovremeno sa svih strana i iznutra. Naše oko na određeni način iskrivljava vanjski svijet kako bismo, pogledavši oko sebe, mogli odrediti položaj predmeta u odnosu na sebe. No, nemoguće nam je pogledati svijet ne sa svog gledišta i nikada ga ne možemo vidjeti točno, neiskrivljena našim vidom.

Reljef i perspektiva - to je iskrivljavanje predmeta našim okom. To je optička iluzija, obmana viđenja. Kocka u perspektivi uvjetni je simbol trodimenzionalne kocke. Sve što vidimo samo je uvjetna slika uvjetno zbiljskog trodimenzionalnog svijeta koji izučava naša geometrija, a ne sam zbiljski svijet. Na temelju onoga što vidimo moramo nagađati što je u zbilji. Znamo da je ono što vidimo netočno i mislimo, tj. pretpostavljamo da svijet nije onakav kakvim ga mi vidimo. Kad ne bismo sumnjali u točnost našeg viđenja, kad bismo mislili da je svijet onakav kakvim ga mi vidimo, mi bi mislili da je on takav kakvim ga vidimo. U stvarnosti, mi konstantno uvodimo korekture u ono što vidimo.

Sposobnost ispravljanja onoga što oko vidi zahtijeva posjedovanje pojmova, jer se ispravke stvaraju rasuđivanjem, što je nemoguće bez pojmova. Bez te sposobnosti ispravljanja onoga što oko vidi mi bismo svijet vidjeli drugačijim, tj. mnogo onoga što postoji vidjeli bismo pogrešno, ne bismo vidjeli mnogo onoga što postoji i vidjeli bismo vrlo mnogo onoga što u zbilji uopće ne postoji. U prvom redu vidjeli bismo veliku količinu nepostojećih gibanja.Za izravni osjet svako naše gibanje povezano je s gibanjem svega oko nas. Mi znamo da je to gibanje iluzorno, ali ga vidimo kao zbiljsko. Predmeti se okreću pred nama, jure mimo nas, pretječu jedni druge. Kuće pokraj kojih se sporo vozimo polako se okreću; ako se vozimo brzo i one se brzo okreću; stabla naglo izrastaju pred nama, jure i iščezavaju.

To naizgledno oživljavanje predmeta, zajedno sa snovima, pribavljalo je i još uvijek pribavlja glavnu hranu bajkovitoj mašti. U tim slučajevima "gibanja" predmeta mogu biti vrlo složena. Pogledajte kako se čudno ponaša žitno polje gledano kroz prozor vašeg vagona. Ono pritrčava do samog prozora, zaustavlja se, polako okreće oko sebe i bježi u stranu. Stabla u šumi trče različitim brzinama, prestižući jedno drugo. Cio krajolik iluzornog gibanja! A tek sunce koje i dalje u svim jezicima "izlazi" i "zalazi" i vjera u "gibanje" kojega se nekoć tako strasno branila! Sve to nama izgleda tako. I premda već znamo da su ta gibanja iluzorna, mi ih ipak vidimo i ponekad se prevarimo. Koliko bismo više iluzija vidjeli kad ne bismo razumom mogli shvatiti uzroke zbog kojih one nastaju i kad bismo držali da sve postoji upravo onako kako mi vidimo.

Ja vidim, znači to postoji!
Ova tvrdnja glavni je izvor svih iluzija. Točno bi bilo reći:
Ja vidim, znači to ne postoji!
ili barem:
Ja vidim, znači to nije tako!

***

Drugim riječima, utvrdili smo da trodimenzionalna protežnost svijeta nama ovisi o svojstvima našeg mentalnog aparata; ili, da trodimenzionalnost nije svojstvo svijeta, već samo svojstvo naše percepcije svijeta. Odnosno, trodimenzionalnost svijeta je svojstvo njegova odraza u našoj svijesti. Ako je sve to tako, onda je očito da smo doista dokazali ovisnost prostora o osjećanju prostora. A čim smo dokazali postojanje osjećanja prostora nižeg od našega, dokazali smo i mogućnost osjećanja prostora višeg od našega.

Kad bi se u nama uobličila četvrta jedinica mišljenja, koja se razlikuje od pojma kao što se pojam razlikuje od predodžbe, moramo priznati da bi se istovremeno s tim, u svijetu koji nas okružuje, nama pojavila četvrta karakteristika koju geometrijski možemo nazvati četvrtim pravcem ili četvrtom okomicom, jer bi ta karakteristika sadržala svojstva predmeta koja su okomita na sva nama poznata svojstva i nisu paralelna niti s jednim od njih. Drugim riječima, mi ćemo sebe vidjeti ili osjećati ne u trodimenzionalnom, već u četverodimenzionalnom prostoru, a okolni predmeti, baš kao i naša vlastita tijela, otkrivat će opća svojstva četvrte dimenzije koja ranije nismo zamjećivali, ili smo i ih smatrali pojedinačnim svojstvima predmeta (ili njihovim gibanjem) upravo onako kako životinje protezanje predmeta u trećoj dimenziji smatraju njihovim gibanjem.

Vidjevši ili osjetivši sebe u četverodimenzionalnom svijetu ustanovit ćemo da trodimenzionalni svijet nema i nikada nije imao nikakva zbiljskog postojanja, da je bio proizvod naše mašte, utvara, priviđenje, opsjena i optička varka, bilo što, samo ne zbilja.

Kad sam ovo pročitao bilo je to kao kad složite puzzle u nekakav mozaik. Naša percepcija stvarnosti odgovara našem mentalnom stanju, odnosno stepenu naše svjesnosti!!! Da li je to slučaj i sa malom djecom, npr.... da li mala djeca imaju u svom mentalnom sklopu neku novu, dodatnu dimenziju koja im se tokom godina odrastanja i socijalnog programiranja surovo oduzima? Sasvim sigurno, i ako je to istina ta njihova „četvrta“ dimenzija je „donesena“ odnekud, a mene zanima od kud? Kakvi smo kad se rodimo i odakle dolazimo? Sigurno nisam otkrio toplu vodu pa da prvi postavljam ovakva pitanja ali osjećam svim svojim bićem da nam se nešto strašno ružno svima dogodi tokom perioda odrastanja i naš mentalni i psihički sistem postaje oskrnavljen, osakaćen a da nam se još pri tom to sve prikazuje kao sazrijevanje, napredovanje, edukacija i socijalna uslovljenost. Pa ako mene pitate... sto puta bih radije ostao u svom svijetu bajki, čudnih nadahnjujućih reljefa, građevina savršene i nestvarne arhitekture i emocija kakve zadiru u najskrovitije kutke mog bića nego uživao u „blagodetima“ postojeće civilizacije i položaja u socijalnoj strukturi ove realnosti.

Ali šta učiniti i kako zadobiti tu novu, dodatnu dimenziju u našem mentalnom sklopu usljed koje će naša percepcija biti sveobuhvatnija i do neslućenih mogućnosti šira i naprednija? Na samu pomisao primjene bilo kakvih tehnika, mogu slobodno reći već „tradicionalno“ me hvata muka jer svim svojim bićem odavno osjećam kako je jedina tehnika koja mi/nam je potrebna samo ZNANJE i ništa više. Onda dobro... ostaje mi samo da se borim i trudim da steknem što veće i naprednije znanje a cilj kojem težim mi više ne izgleda tako nestvaran i neodređen. Ako ništa, za početak ću se zadovoljiti obnavljanjem tog davno izgubljenog osjećaja iz najranijeg djetinjstva, kad je sve oko mene bilo koliko novo i nepoznato toliko izazovno, sadržajno i, pa usudiću se reći „multidimenzionalno“.

Moj vlastiti „sveti gral“ kojem težim jeste to moje neko prirodno okruženje koje mi pripada po svim pravilima univerzalnog načela slobodne volje. To je multidimenzionalnost, savršena percepcija koja obuhvata sve predmete i objekte onakve kakvi zaista i jesu, objektivno a ne kakvim ih vidi moj trenutni mentalni sklop i moja ograničena svijest. To je mirna i sadržajna koegzistencija sa drugim, meni sličnim bićima, zasnovana na načelu međusobne i dobrovoljne razmjene energija i životnih radosti. Tu nema laganja, nema varanja, manipulisanja, nema neiskrenosti, niti zaboravljenih obećanja i zavještanja.

Ponekad u nekim trenucima opuštanja, padne mi na pamet kako bi bilo skoknuti jednim potezom do obližnjeg brda ili izvesti neki, za trenutne pojmove nemoguć potez poput letenja ili brzog prelaženja velikih udaljenosti isključivo na osnovu svoje vlastite volje. To nije zato što želim imati natprirodne moći poput nekog holivudskog izanđalog strip-junaka, to je zato što ZNAM i OSJEĆAM da je u ljudskoj prirodi i da nam svima pripada jedan znatno viši nivo postojanja i egzistencije od ovog u kakvom se svi trenutno nalazimo.