Ova riječ koja nosi izuzetno moćnu frekvenciju u sebi je možda sredstvo žestoke manipulacije ljudima vec dugo vremena. O čemu se zapravo radi?
Ljudska bića su, prije svega, duhovna bića u fizičkim tijelima i ta činjenica nam dosta govori o mnogobrojnim mogućnostima manipulisanja svime sto je vezano za ljudsku duhovnost, jer čovjek neke stvari prepoznaje a da cesto nije siguran odakle mu je to poznato. Oni koji igraju na kartu manipulacijom ljudske duhovnosti jako dobro znaju da je čovjek užasno žedan pravog i istinskog znanja, kao neko ko je danima u pustinji bez kapi vode i kad vidi čak i prljavu lokvu znaju da nece prezati da tu žedj ugasi bilo čime sto imalo liči na vodu.
Mi svi znamo iz dubina naših dusa da je ljubav univerzalna komponenta sveukupnog postojanja, da je ona pokretač i putokaz naših istinskih stremljenja ka razvoju i opstanku na ovom svijetu. Ljubav je nešto sto nas pokreće, opija, čini sretnim ili nesretnim, a ponekad i slijepim. Postavlja se pitanje da li je sve to zaista ljubav ili mozda samo spoj odredjenih hemijskih reakcija u nasem tijelu kao posljedica lučenja odredjenih hormona od strane žlijezda sa unutrašnjim lučenjem? Ako je tako zasto smo cijelo vrijeme sve ove reakcije i pojave podvodili pod riječ ljubav? Da li smo prevareni i izmanipulisani, ako jesmo zašto i od koga?
Čovjek koji počne da traga za pravim i istinskim znanjem vremenom sve više počinje da uvidja u kolikim zabludama, lažima i prevarama je živio i koliko pogrešnih stvari je naučio. Procesom socijalizacije njegove ličnosti koja obuhvata obrazovanje, vaspitanje, moralne i etičke norme, običaje i sl. vrsi se brutalno programiranje ljudskih bića a pod krinkom: „ljudi su društvena bića”. U pozadini svega ovoga stoje zle i pokvarene namjere OPS (opredijeljenje prema sebi) sila sa 4-tog denziteta da ovladaju našim životima u potpunosti. Čovjek je izmanipulisan do srzi a svaka sumnja i opiranje opšteprihvacenim standardima ponašanja, pravnim i religijskim normama i drugim životnim stereotipima za posljedicu ima osudu i javno izrugivanje svake individue, ili bolje rečeno zalutale ovčice koja se drzne da krene drugacijim putem od onoga koji nam je nametnut.
U svemu ovome ljubav igra veliki značaj. Naročito u zadnje vrijeme svjedoci smo brojnih kvazi duhovnih i slicnih pokreta koji uzimaju ovu, prije svega, plemenitu frekvenciju kao svoj „zaštitni znak” i glavnu opsesiju kojom u što vecoj mjeri nastoje da ljudima zamagle čula i prirodnu oštrinu i pronicljivost koju svaki čovjek ima, te pruzajuci mu, umjesto čiste izvorske vode prljavu lokvu, iz koje, kad se ljudi napiju, zapadaju u jos vecu tamu, zabludu i neznanje u kojoj su bili.
Ako pogledamo šta propagiraju sve glavne svjetske religije, većina sekti, new age pokret, tajna i polutajna društva, kao i razna udruženja i pokreti koje, na prvi pogled, imaju za cilj borbu protiv ljudske bijede, patnje, ratova i razaranja, vidjecemo da su sve pune nesporne i iskrene LJUBAVI a u svijetu, možemo slobodno reci, kroz istoriju nije bilo više smrti, ratova i razaranja. Ljubav koju oni sire i propagiraju milioni ljudi na ovoj planeti svakodnevno osjećaju na svojoj kozi u obliku bombi, nagaznih mina, terorizma, prijetnji, nasilja i dr. A ono sto im se poručuje od strane svih njih jeste: „voli sve i svakoga, i onoga koji ti želi i dobro i onoga koji ti želi zlo” ili ono famozno biblijsko: „ljubi bližnjeg svoga” (cak iako te surovo maltretira), „ako te neko ošamari, ti mu okreni i drugi obraz”, „ko tebe kamenom ti njega kruhom”i sl. „parole” kojih smo se svi mi dovoljno naslušali.
Sta je u pozadini svega ovoga? Prava i iskrena ljubav sigurno ne, ovime nam jasno i glasno porucuju da ne treba ništa da pitamo, gledamo, slušamo, razmišljamo, činimo bilo sta što nije u skladu sa njihovim ciljevima i planovima, vec da je dovoljno da samo usmjerimo svoju ljubav prema svemu što nas okružuje i patnje i boli ce nestati. Jer zaboga, ratovi, razaranja, ljudske patnje i druge nedace se desavaju negdje drugdje i nekome drugome i sve je to samo proizvod nase iskrivljene percepcije u pogledu nekih stvari, tako da bi najbolje bilo da što prije, i ako je moguće što više nas odjednom, zamislimo ovaj svijet kao čistu “cvjetnu livadu”, gdje uz cvrkut ptica i žuborenje potoka udišemo čist i mirisan vazduh a bombe i nasilje nad ljudima nisu stvarni već postoje onoliko koliko mi vjerujemo u to.
Da li vi vjerujete u ovo sve, i da li je to prava ljubav? Za mene nije. Po meni, najsličnije stanje koje bi se moglo uporediti sa ovim gore jeste tovljenje životinja pred klanje. Ljudima se bukvalno na ovakav način zamagljuje i iskrivljuje percepcija, a umjesto istinskog znanja o vlastitom biću i njegovoj prirodnoj i veličanstvenoj multidimenzionalnosti, podmeću mu se čiste bljuvotine poput one kad te neko napadne da mu se bez borbe i otpora prepustiš, a to je upravo ono što nam se i dogadja za cijelo ovo vrijeme.
Prava i istinska ljubav predstavlja znanje o nasoj suštini i svrsi postojanja, o našoj multidimenzionalnosti i našoj vječnosti. Prava i istinska ljubav je svjestlost kojom obasjavamo same sebe i sve s čime dolazimo u kontakt, to je razumijevanje, saosjecanje, milost i bitak. To je, takodje, pomaganje i služenje drugima, ali ne kao puki robovi vec kao suštinsko opredijeljenje postojanja u vidu OPD (opredijeljenje prema drugima) frekvencija u cilju razmjene znanja, svijetlosti i energije.
Ljubav je frekvencija koja vibrira mnogo brže i dinamičnije od zlobe, pakosti, mržnje i sl. i zbog toga je moćnija u odnosu na njih. Ova frekvencija je čista prijetnja destruktivnim i zlim silama koje drže svijet u pokornosti i pod kontrolom hiljadama godina i to je glavni razlog zbog čega je predmet brutalne manipulacije i zloupotrebe. Čovjek je biće ljubavi, svjetlosti i znanja i to mu niko niti smije niti može oduzeti, a sve ostalo je do nas.
