Kako znanje i svijest mogu da zaštite u potencijalno stresnim situacijama

Prije par mjeseci sam naišao na jedan jako zanimljiv članak pod nazivom "Kako matrix manipuliše našim emocijama", u originalnoj engleskoj verziji može se pronaći ovdje, a prevedeno na naše jezike ovdje .

Rečenica sa početka tog teksta, a koja glasi:

Jeste li se ikada razljutili zbog događaja koji su se kasnije ispostavili
kao trivijalni? Da li se oko vas dešavaju sitnice, koje sasvim “slučajno”
pritišću vaše emocionalne rane / slabe točke? Učini li vam se ponekad da, kao da
netko “iza zastora” pritišće na vaše gumbiće? U mnogim slučajevima, netko ili
nešto ZBILJA PRITIŠĆE.

me je potakela da opišem jedno iskustvo koje mi se juče desilo.

Kad sam završio sa poslom i krenuo prema mjestu gdje redovno parkiram svoje auto a to je baš ispred zgrade u kojoj radim, zapazim da ga tu nema. Na mjestu gdje je ono bilo parkirano sad su se nalazila neka druga auta i svako kome se nešto slično desilo zna koliko je taj prvi trenutak neprijatan.
Kroz glavu su počele da mi naviru razne misli od onih najcrnjih, tj. da je auto ukradeno pa do onih malo optimističnijih, odnosno da se neko od prijatelja našalio sa mnom ili da ga je pokupio "pauk" a čak sam poceo da sumnjam da sam ga uopšte tu i ostavio.
Dakle u tih prvih nekoliko sekundi početnog šoka osjetim kako se negdje duboko u meni pokreće lavina snažnih emocija, naravno onih negativnih, jakog straha u slučaju da su kola ukradena (što je u mom gradu svakodnevna pojava), razočarenja u sebe samoga jer se baš meni to moralo desiti i snažnog bijesa i ljutnje i na samog sebe a najviše na policiju ako je "pauk" odradio posao.

I onda se desilo nesto vrlo značajno u meni, jer sam nakon tih nekoliko sekundi početnog šoka naglo postao svjestan da sam bukvalno "ubačen u mašinu". Postalo mi je jasno da je ovo jedna od situacija u zivotu u kojoj čovjek koji teži ka istinskoj samospoznaji i duhovnom budjenju mora znati kako da izadje na kraj sa ovakvim trivijalnim stvarima.
U momentu sam shvatio šta je ono jedino što mogu trenutno učiniti u pravcu rješavanja tog problema, a to sigurno nije bilo kakav vid ispoljavanja negativnih emocija prema bilo kome jer takva manifestacija jasno pokazuje užasnu slabost osobe koja dozvoli tako nešto. Ono što sam mogao prvo uraditi jeste da pokušam da ispitam da li je bilo nekih "policijskih aktivnosti" u blizini ovog mjesta.
Ubrzo sam dobio potvrdan odgovor od jednog konobara iz kafića koji se nalazio tik "do mjesta zločina" . Iako to nije moralo da znaci da moja kola ipak nisu ukradena ja sam već i prije tog konobarovog odgovora koji "budi nadu" osjetio kako postajem sve mirniji i spokojniji, a vulkan emocija koji se bio snažno pokrenuo unutar mene sad je bio bukvalno ugašen.

I onda mi je samo "sinulo" negdje u glavi da treba da nazovem jednog svog prijatelja, znao sam da je on tih dana na odmoru i da su male šanse da je uopšte u gradu ali sam ga ipak nazvao, ispostavilo se da se on u tom trenutku vozio sam u svojim kolima na samo par stotina metara od mene.
Odvezli smo se na sasvim drugi kraj grada, tamo gdje policija odvozi i smješta odnesena i nepropisno parkirana auta, a za to vrijeme još uvijek nisam znao da li ću tu i pronaći svoja kola.
I nakon davanja potrebnih podataka dežurnom policajcu u svrhu "obavljanja propisane procedure u tim slučajevima" saznao sam da policija nikad nebi "samoinicijativno" izvršila odnošenje auta sa tog mjesta već da se radilo o dojavi nekog službenika iz obližnje banke kojemu je moje i još nekoliko drugih auta koja su tu bila parkirana zasmetalo zbog toga što su u blizini postavljali neki "reklamni pano".

Kad sad razmišljam o svemu tome, imam snažan utisak da je u sličnim zivotnim situacijama od presudnog značaja na koji način ćemo reagovati i kakve ćemo emocije ispoljavati. Ako se čovjek u tim trenucima prepusti navali svojih emocija sigurno je da stavlja sebe direktno u najnepovoljniji tok dogadjaja koji se po automatizmu redaju jedni za drugim po onom principu "jedna nevolja za drugom", a što nam je svima sigurno poznato.
S druge strane, ukoliko čovjek uspije da uspostavi neku vezu sa svojom "suštinom" ili unutrašnjim bićem uspijeva da se skloni iz toka tih nepovoljnih dogadjaja i vodjen unutrašnjom smirenošću i spokojstvom koje dobija kao reakciju na uspostavljanje veze sa svojom suštinom postaje vodjen nekom svojom unutrašnjom "intuicijom" koja ga navodi na tok povoljnih koincidencija i situacija se po pravilu rješava maksimalno efikasno i povoljno u datom trenutku.

Valjda je krajnje vrijeme da odlučimo da u životu više nećemo biti ničije mašine i sredstva ispoljavanja nepotrebnih emocija već bića sa svojim vlastitim integritetom i slobodnom voljom. Za sad mozda lakše reći nego učiniti ali upornost i borba se sigurno isplate.