Ko zaista kreira našu realnost?

Tekst koji je sada pred vama se dugo vremena „kalio“ i oblikovao u meni, možda još od prvog dana od kad sam postao svjestan da nešto debelo ne štima sa globalnim životom na ovoj planeti. Namjerno kažem „globalnim“ životom jer pri tom želim da ukažem na to da, bez obzira kakvu kvalitetu življenja je svako od nas ponaosob postigao, postoje neke stvari koje utiču manje više na cijeli ljudski rod, bez obzira na kom dijelu planete se zatekli.

Ono što je zajedničko za cijeli svijet jeste vladajuća oligarhija, tj. patokratija koja zajednički upravlja ovom planetom, jer većina ljudi misli i vjeruju npr. da su Buš i Putin protivnici, da su se Ruzvelt, Staljin i Čerčil očajnički borili protiv naciste Hitlera, i da su Milošević i Tuđman bili zakleti neprijatelji. Znanje je moć, rekli bi mnogi, ali neznanje je jos veća, za one koji to znaju da koriste a prije toga da to proizvedu.

Da bi mogli da vladate ogromnom ljudskom populacijom na način kako se to čini zadnjih nekoliko hiljada godina prvo morate da proizvedete specifično „mentalno“ stanje kod ljudi koje dozvoljava da se njima brutalno i perverzno manipuliše kroz vijekove, i ne samo to, već da vremenom i sami, velikim dijelom postanu zagovornici i provodnici jednog plana koji je toliko brutalan i strašan da bi možda bio pretjeran i za najbolesnije horor filmove koje bi mogli zamisliti.

Taj plan uključuje psihičko, duhovno i fizičko sakaćenje ljudskih bića koje na kraju rezultira najvjerovatnije i njihovim samim fizičkim uništenjem. Ono što je „najbolesnije“ u svemu tome jeste da većina nas ni u snu ne želi da prihvati ovu činjenicu već se polako, pomoću metoda „kuhane žabe“, utapamo u najveći i najobimniji genocid koji je ikad izveden na ovom svijetu a to je polagano izumiranje ljudske vrste u okovima vlastite nesvijesti.


Svijet laži

Ako iskreno, otvoreno i bez predrasuda pogledamo šta čini i odlikuje naše svakodnevno okruženje i dinamiku našeg društveno-socijalnog življenja uvidjećemo da je mnogo toga ili gotovo sve zasnovano na laži. Upitajmo se kada zaista, odnosno u kojim situacijama i prilikama i kome možemo govoriti čistu istinu i ono što zaista mislimo, pa kakvo god da to bilo.

U svakodnevnoj interakciji za drugim ljudima mi smo bukvalno prisiljeni da lažemo, da se krijemo iza raznih maski, mediokriteta i da postupamo i ponašamo se onako kako drugi od nas to očekuju a ne kako bi sami to htjeli i željeli.
Zamislimo situaciju da želite da ostvarite neko svoje osnovno pravo poput zaposlenja, napretka u službi, učešća u nekom društvenom događaju ili ako to isto nastojite da učinite i izdejstvujete za nekog ko vam je blizak. Šta se dešava?
Ako bi tom prilikom rekli isključivo pravu istinu o nekim stvarima o kojima vas pitaju ne da su male šanse da biste išta uspjeli ostvariti već bi takvim postupkom vjerovatno trajno zatvorili sva vrata koja vode ka vašem egzistencijalnom opstanku u takvom društvu.


Zamislimo šta bi se desilo kada biste potpuno otvoreno i iskreno rekli sve što mislite o malverzacijama koje se vrše u vašoj firmi, državnom organu, opštini u kojoj živite ili nekoj široj teritorijalnoj jedinici, i na kraju o samoj državi i njenom rukovodstvu u kojoj se nalazite. Zašto je to tako?

Prije neki dan sam naišao na prevod jednog odličnog teksta pod nazivom „Kreatori naše realnosti“ poznate američke spisateljice Laure Knight-Jadczyk, koja je poznata i po kanaliziranju „kasiopejaca“ – tkz. „ujedinjenih misaonih formi“, tj. bića sa šestog denziteta svjesnosti. Ova bića, koja se u najkraćem predstavljaju kao „mi smo vi u budućnosti“ već godinama, počev od 1994. daju zaista fantastične i zanimljive informacije o ljudima, svijetu u kojem živimo, našoj prošlosti i budućnosti koja nas očekuje.

Iako na „prvi pogled“ može zvučati da se radi samo o još jednoj manipulaciji i prevari, jer zaboga, neka tamo žena pada u trans i priziva kojekakve duhove i spodobe ili samo dobro laže kako bi zaradila što više novca, ipak svako ko se imalo upustio u proučavanje njenog rada uviđa da tu postoji „nešto“ i da je to „nešto“ izrazito jako i moćno. Ja bih to „nešto“ okarakterisao sa samo jednom rječju, a to je: ZNANJE.

Danas „Kasiopejske transkripte“ za mene lično predstavljaju, prije svega, vrijedan i dragocjen izvor čistog znanja, koje se trudim povremeno izučavati na način da se ne vežem niti intelektualno, emocionalno ili na ijedan drugi način koji ne bi predstavljao izraz moje slobodne i nesputane volje za proučavanjem nekog izvora ili subjekta, i što rezulitra time da mogu sa maksimalnom objektivnošću prosuđivati i vrednovati pomenuti materijal.

To praktično znači da nastojim ja da vladam nekim materijalom, tj. učenjem ili pravcem a ne on sa mnom. Svjedoci smo svugdje oko nas, u stvarnom životu, na raznim internet forumima i drugim mjestima kojekakve manifestacije ljudi koji su duboko zašli u dogmu i okove nekog učenja a da i sami nisu svjesni toga. Čovjeku se sa mnogo raznih strana, počev od zvaničnih religija za čiju pripadnost nam lupe „pečat“ samim činom našeg rođenja, pa do raznih sekti, pokreta, učenja...nude razni duhovni „proizvodi“ i svaki od njih je uobličen u neku kompleksnu strukturu pravila, savjeta i načina „šta i kako“ i koji na taj način zarobljavaju našu svijest i odvlače ju u još dublji ponor u kojoj je bila prije susreta sa tim učenjima.


Nametanje tuđe percepcije

Ljudi ponekad sami sebi, ako im to neko drugi svjesno ne učini, stvaraju idole i poklonike među raznim majstorima, učiteljima, piscima i drugima želeći da i sami postanu jednog dana kao i njihovi uzori, i tako počinje da se stvara „kult ličnosti“ od nekih osoba i svako ko upadne u zamku te vrste vjerovatno i ne primjeti kako je vremenom prešao jednu crtu koja ga je dijelila od originalnog integriteta vlastitog bića ka izvaranoj i izmanipuliranoj ličnosti koja je bukvalno svoju slobodu i suštinu ograničila i zatvorila u neki sistem i pripadnost nekome i nečemu.

Kada se postane dio takvog nekog „sistema“, na scenu stupaju već toliko viđeni i oprobani načini manipulacije širim masama u vidu nametanja jedne zajedničke percepcije stvarnosti koja isključuje svaku pojedinačnu i individualnu i na taj način svaku osobu čini samo običnim poslušnikom koja, ako želi da i dalje ostane član neke grupe i strukture, ne smije nikad i ni pod kojim uslovima dovoditi u pitanje integritet i autentičnost kako samog učenja tako i onih „glavnih“ koji to propagiraju. Toliko puta već viđena slika...

Osoba koja postane dio nekog sistema, učenja ili nečeg sličnog vremenom postaje u tolikoj mjeri netolerantna i donekle agresivna prema bilo kojem drugačijem razmišljanju ili pogledu na neke stvari da uopšte ne uviđa ogromnu promjenu koja ju je zadesila. Takvi ljudi bukvalno postaju robovi tuđe percepcije i stvarnosti koju je za nju kreirao neko drugi a ne ona sama.

Međutim, najočitiji primjer nametanja tuđe percepcije jeste ono što svi mi svaki dan doživljavamo u sredinama u kojima boravimo a što se dešava kao posljedica „aktivnosti“ raznih političara, vjerskih ili vojnih starješina, rukovodioca na radnim mjestima i drugih i svima njima je zajedničko to da potpuno zanemaruju pravu i istinitu objektivnu realnost tako što svim silama nastoje da je zamijene onom koju oni sami projiciraju bilo originalno iz svojih umova bilo pod uticajem osoba koje su hijerarhijski na nekom višem nivou od njih. Na taj način će npr. neki niži rukovodilac na nekom mjestu svojim podređenim na isti način predočavati uspješnost svoje poslovne politike za koju se zalagao kao što to čini njegov nadređeni prema njemu, uprkos tome što objektivne činjenice govore upravo suprotno, ali važno je da se svim podređenim individuama u toj strukturi nametne jedna realnost koja nema nikakve veze sa stvarnom, nakon čega se niko neće ni usuditi da otvoreno progovori o onome što zaista postoji, odnosno o stvarnim i istinitim činjenicama.

Govori političkih vođa na predizbornim kampanjama su klasičan primjer kako se vrši nametanje lažne percepcije prema ciljanim subjektima. Političari su u stanju i to svakodnevno rade širom svijeta, potpuno hladno i sračunato izaći pred ogromnu masu ljudske populacije i izreći nevjerovatne i gnusne laži o njima samima, o rezultatima koje su postigli, o svojim daljim ciljevima i namjerama a da ljudi koji ih slušaju to sve primaju i prihvataju kao mala djeca kad im se kaže da će im sledeće godine „Deda Mraz“ donijeti poklon ako budu bili dobri i poslušni.


Kako se odbraniti?

Prije svega moramo svih ovih stvari postati svjesni, jer ako nismo svjesni te široke i sveobuhvatne manipulacije čije smo žrtve počev od samog našeg rođenja, onda ne možemo pričati ni o kakvom odupiranju, možemo se samo utopiti u „sivu“ i nepreglednu masu ljudskih bića koja nisu ništa drugo do obična hrana i izvor energije za nekog drugog.

Tim ljudskim bićima se brutalno manipuliše, uzgajaju se u selima i gradovima poput goveda u štalama. Nameće im se lažna stvarnost u vidu nečije tuđe percepcije, kada se rode bivaju podvrgnuti kompleksnom procesu socijalizacije koji obuhvata odgovarajuće vaspitanje i obrazovanje. Kada postanu punoljetni muškarce pošalju u vojsku, još ako imaju „sreće“ da se rode na nekom području na kojem baš u to vrijeme izbije i kakav rat, „užitak“ je zaista potpun. Poslije, u zavisnosti kako se ko snađe, nastavlja se sva „ljepota“ postojanja u ovom 3D obliku, ljudi osnivaju porodice, dolaze djeca koja prolaze istim putem kao i njihovi rodtelji, ljudi većinom žive život samo u „odijelima i pidžamama“, a kad dočekaju neki vikend ili godišnji odmor, postaju poput raspuštenog stada ovaca kada se dočepa neke zelene livade. Tad na scenu stupaju razni programi kojima su ljudi svakodnevno izloženi u vidu potrošačke tj. shoping groznice, aranžmana za ljetovanja, zimovanja, proslave nove godine, proslave, rođendane, vjerske praznike...sta sve još ne.

Ljudi se polako bliže kasnim godinama, dolazi penzija, a sa njom razne bolesti koje su najčešće rezultat napornog rada kroz život i veći dio te penzije (pod uslovom da ne žive negdje na Balkanu, tad im penzija neće biti ni za tri dana) ili neke ušteđevine odlazi za lijekove, doktore i terapije.

Svjestan sam u potpunosti pesimistične i sive slike koju na ovaj način prezentujem i toga da nije „sve tako crno“ ili da nije baš sve „trulo u državi Danskoj“, i da život zna itekako da bude lijep, ispunjen i sadržajan ali ono što želim da kažem da niko od nas, na kraju, nije pošteđen neke eventualne ružne sudbine u vidu nastupanja nekog nesrećnog događaja ili neke druge okolnosti koja ne proizilazi direktno iz naše volje i namjere, jer smo svi kao ljudska bića podložni jednom generalnom zakonu „slučajnosti“, ili sve dok taj zakon slučajnosti ne zamijeni naša svjesna volja.


Dotle ćemo gledati na TV-u kako u jednom danu od eksplozije neke bombe pogine na stotine ljudi ili kako je negdje pao najnoviji „airbusov“ putnički avion i pri tome nekoliko stotina ljudi poginulo na zastrašujući način.
Da li je sve ovo što govorim samo plod moje „izopačene“ mašte ili nešto što se zaista svakodnevno dešava svudje u svijetu prosudite sami. A ja bih samo još postavio jedno pitanje, a to je: da li zaista sve to mora da se događa?


Na kraju, mislim da je jako bitno da shvatimo da bezuslovno i "mehaničko" pozitivno razmišljanje na način da pošto poto nekim stvarima, dogadjajima, pojavama ili licima pokušavamo dati bilo kakvu "pozitivnu konotaciju" u nadi da će takva vibracija naše svijesti i načina razmišljanja prema odredjenom objektu usloviti njegovu promjenu i preorijentaciju sa negativnog i mračnog na pozitivno i svijetlo, i ako i sam priznajem nespornu plemenitost i dobronamjernost takve ideje, mislim da ipak nece prouzrokovati željenu promjenu u tom "pozitivističkom" pravcu.

Naime, takav način razmišljanja pomoću kojeg "na silu" pokušavamo izmjeniti karakter i srž nekih dogadjaja, pojava i sl. dovodi samo do jedne vrste izmjenjenog stanja svijesti kod individue koja se nastoji tako ponašati. Izmjenjeno stanje svijesti u ovom slučaju znači da izbjegavamo sagledati svu objektivnost situacije, onu kakava ona zaista jeste, i jednim "vishful thinking" načinom razmišljanja proizvesti neko stanje koje bi trebalo biti onako kako ga mi zamišljamo i kako mi mislimo da je najbolje.

Bjezanje od sagledavanja srži i osnova svake pojave, dogadjaja ili sl. na način da okrećemo glavu od svega sto je ružno i što nam se ne dopada a zauzvrat nastojimo da projekcijom neke ljubavi, svijetla, smijeha i ljepote nastojimo nesvjesno ili podsvjesno zataškati sve ono sto je loše i ružno dovodi do bukvalnog ignorisanja i puštanja da se dalje razvija i širi nešto što više nebi trebali tolerisati na ovom svijetu. Jednostavno nazovimo stvari njihovim pravim imenom i priznajmo da su ono što jesu a ne ono što nisu ili ono što bi mi željeli da budu i možda ćemo biti na pravom putu da ih jednog dana iskorijenimo i svi konačno počnemo da živimo u pravoj ljubavi, svijetlosti i razumijevanju.

Bringers of the Dawn - audio verzija

Audio verzija sjajne knjige Barbare Marciniak - Bringers of the Dawn (Donosioci svitanja) je dostupna na ovom linku:

http://www.youtube.com/profile_videos?user=IMBUED&p=r

Cijelu knjigu, takodje, možete skinuti i u pdf-u (pisanoj formi) odavde:

http://www.svjesnost.com/download/donositelji_svitanja_Barbara_Marciniak.pdf

Ko su organski portali?

Prije nekoliko godina prvi put sam čuo za pojam „organski portali“. Po definiciji organski portali ili pre-adamični ljudi, odnosno antropoidi su ljudi koji nemaju individualnu dušu. Za razliku od njih, preostali dio čovječanstva potpada pod ljude sa dušom ili adamične ljude. Po nekim proračunima oko 50 % ljudske populacije otpada na organske portale.
Čim sam prvi put detaljno pročitao malo više materijala vezano za ovu temu odmah mi se postavilo osnovno pitanje: kako može da postoji čovjek koji nema dušu?
Ova dilema kod mene nije razjašnjena ni do danas ali uzimam ovu tvrdnju kao nešto što bi trebalo još neko vrijeme proučavati i o tome razmišljati, tako da se ovdje neću mnogo baviti njenim razjašnjavanjem.

Razmišljajući o ovom „fenomenu“ sa aspekta svakodnevnog života počeo sam malo detaljnije i dublje da posmatram i proučavam pojedine ljude, njihovo ponašanje, stavove i reakcije. Nisam sebi dozvoljavao da me ideja o organskim portalima ikada dovede u situaciju da prema nekim ljudima, bez stvarne potrebe, počnem da mijenjam odnos ili način na koji ih tretiram ili da počnem da se opterećavam nekim predrasudama, ali sam usljed nje počeo da zapažam mnoge pojave i forme u ponašanju raznih „zanimljivih“ osoba, koje do tada nisam primjećivao.

Ako uzmemo u obzir da organski portali, pored toga što se za njih tvrdi da nemaju individualnu dušu već neku vrstu „kolektivne“ duše, imaju jednu specifičnu funkciju a to je transfer energije koja se ispoljava u vidu negativnih osjećanja kod adamičnih ljudi i da tu energiju, na neki način, odašilju OPS entitetima koji prebivaju na 4D dimenziji postojanja, možemo zaključiti da se gotovo pola čovječanstva nalazi u totalnom „ćorsokaku“ svoje egzistencije. Dakle, organski portali, prema nekim autorima, ne samo da vrše transfer energetske hrane koju proizvode ljudi sa dušom već se pojavljuju i kao direktni ili indirektni uzročnici i podstrekači takvih negativnih osjećanja, a da i oni sami toga nisu nikako svjesni.

Svako od nas je u svom životu imao tu „čast“ a većina nas svakodnevno „uživa“ u toj privilegiji, da na bilo koji način ima kontakt ili neki odnos sa određenim osobama za koje smo maltene 100% sigurni da im je jedina i osnovna svrha u životu da provociraju i na razne druge načine muče ljude oko sebe. Bilo da je u pitanju kolega sa posla, član porodice ili običan poznanik, takve osobe, reklo bi se sa jednom nevjerovatnom posvećenošću i usmjerenošću rade na zagorčavanju života mnogim ljudima oko sebe. I to nije nikakvo pretjerivanje već jednostavno činjenica. Oni sami ne mogu proizvesti tako kvalitetne i „fine“ negativne emocije, obzirom da navodno nemaju dušu i za tako nešto nisu sposobni. Oni su toliko hladni, proračunati i nemilosrdni da nisu u stanju proizvesti bilo koju emociju koja bi mogla poslužiti nekome kao energetska hrana ali zato znaju jako dobro kako da to proizvedu kod drugih (adamičnih) ljudi.

Kada proučimo neke osnovne osobine organskih portala vidjećemo da u svemu odgovaraju psihološkoj strukturi psihopata i oligarhije koja vlada ovom planetom. O psihopatama i organskim portalima se može naći jako mnogo kvalitetnih članaka i tekstova, kao što su ovi:

http://svjesnost.com/?p=23

http://www.galaksija.com/planeta/psihopatija_i_politika.htm

http://quantumfuture.net/sr/organskiportali.htm

a treba pomenuti i sjajnu knjigu, odnosno naučnu studiju o genezi zla koju je napisao A. Lobačevski pod nazivom „Politička ponerologija“ i koja se prevedena na naše jezike može skinuti sa ovog linka:

http://www.4shared.com/file/19834707/b7722bf4/politickaponerologija.html

Kad sve ovo uzmemo u obzir nije nam teško stvoriti određenu sliku i viziju u glavi kako bi izgledao jedan psihološki profil nekog prosječnog organskog portala ili psihopate.
Međutim, meni se po glavi počelo motati neko razmišljanje da organski portali nisu nužno zli, pokvareni ili jednostavno samo usmjereni ka tome da iscrpe što više negativne energije od ljudi sa dušom. Na ovakvo razmišljanje me je potakeo jedan citat iz knjige „Četvrti put“ od Uspenskog gdje kaže sledeće:

P: Da li je onda za ljude značajne u istorijskim kretanjima nemoguće da pobegnu iz života?
O: U većini slučajeva za njih je suviše kasno da pobegnu; oni su već mrtvi, oni već prosipaju svoje kosti po putu, ali moraju nastaviti da postoje i da se vrte u krug. To je jedna od misterija života – da njime upravljaju mrtvi ljudi.
P: Ne vidim zašto su velike istorijske figure toliko važne da moraju nastavljati da se večno vraćaju čak i kad postanu mrtve? Zar ne bi bilo lako naći zamenu za njih?
O: Lako za koga? Očigledno se oni uklapaju u neke uslove i tako nastavljaju da idu u krug u istom pravcu čak i ako umru, a ljudi ih smatraju živim bićima. Možda je njihova glavna mana da su mrtvi, pa onda ne mogu da prave greske – oni stalno iznova čine potpuno iste stvari.
P: Ti govoriš o večnom vraćanju mrtvih ljudi, ali ja sam mislio da suština ne može da umre?
O: Ona može da umre relativno, u smislu da ne može da se razvije. Mehanički ona može da postoji, ali ne može da raste, ona može samo da se pogoršava sa vremenom. Suština može da umre na mnogo različitih načina. Ona može da umre samo za ovaj život ili da umre sasvim. Može sasvim da umre jedino kao rezultat dugog perioda pogrešnih radnji, radnji protiv savesti. Ubijanje suštine znači ubijanje savesti. Ili, ona može da umre u ovom životu i bude rođena ponovo, bezbedna i zdrava, u sledećem. Na primer, čovek može da padne na glavu i suština može da umre u smislu da se neće uopšte dalje razvijati. Ali, u narednom životu, ona će ponovo živeti. Tako u razgovoru o smrti suštine moramo da znamo na koju vrstu mislimo, slučajnu ili namernu.
U razmišljanju o životu, mi zaboravljamo da su mnogi ljudi mrtvi i da ljudi koji spavaju lakše potpadaju pod uticaj mrtvih ljudi.
P: Da li je većina ljudi mrtva?
O: O ovom pitanju je mnogo raspravljano u našoj grupi u Sankt Petersburgu. Neki su mislili da je većina ljudi mrtva , ali ja sam uvek bio protiv toga. Svi spavaju, ali čak i u životu nalazite prijatne ljude koji možda ne rade zbog lenjosti, nedostatka prilike, ili nečeg drugog. Ipak, oni nisu mrtvi.
P: Kako mogu mrtvi ljudi da utiču na ljude koji spavaju?
O: U poređenju s ljudima koji spavaju oni su veoma jaki, jer nemaju savesti i nemaju stida. Šta obične ljude čini slabim? Savest i stid. Osim toga, ako ljudi spavaju, bilo šta može da im se desi, oni mogu da budu ukradeni iz svojih kreveta.Svi ljudi u životu spavaju, ali nisu svi mrtvi – još. U isto vreme, ako neko uopšte ne može da prihvati i iskoristi B uticaje, nema ničeg što bi ga spaslo da pre ili kasnije ne umre. B uticaji su poslati da sačuvaju ljude od umiranja, čak i ako spavaju. Ali, ako ih oni odbace, ne postoji ništa što bi sprečilo njihovo umiranje. Ljudi nisu jednaki u odnosu na evoluciju. Neki mogu da evoluiraju, drugi ne mogu. Oni ili gube mogućnost evolucije , ili nisu uradili ništa da je zasluže.

Iz ovoga bi mogli zaključiti da su organski portali i ljudi koji iz nekog razloga nisu imali i nemaju nikakvog ili vrlo malo tkz. B uticaja u svom životu. Oni su posvećeni isključivo ovom materijalnom životu i stvaranju što boljih uslova za svoju trenutnu egzistenciju i jednostavno nemaju bilo koja druga usmjerenja. Mogli bismo reći da svako od nas lično pozna masu takvih ljudi, za koje nužno ne možemo samo reći da su loši, zli ili pokvareni ali da se jednostavno ponašaju onako kako im to nalažu neke njihove unutrašnje „smjernice“. Njih jednostavno ne zanima ništa što je čudno, neobjašnjivo, onostrano, njih ne zanimaju nikakvi neobjašnjivi fenomeni, misterije ili okultni događaji. Sve što njih interesuje jeste ovozemaljsko i materijalno i to je jednostavo tako.
Da bi bolje razumjeli kakvi su to B uticaji i od čega se oni sastoje navodim još jedan citat iz iste knjige:

Ako se sada vratimo ideji da se samo mali broj ljudi može razviti i otkriti svoje skrivene mogućnosti, prirodno se javlja pitanje: u čemu je razlika? Zašto neki ljudi imaju šansu, a drugi uopšte nemaju šansu?
Sušta je istina da neki ljudi od samog početka nemaju šanse. Rođeni su u takvim okolnostima da ništa ne mogu da nauče, ili su sami na neki način defektni; zato defektne ljude isključujemo , jer o njima nema šta da se kaže. Nas zanimaju ljudi koji su u normalnim okolnostima, a oni sami moraju da budu normalni, sa uobičajenim sposobnostima za učenje, razumevanje i tako dalje. E od tih ljudi samo će veoma mali broj biti sposoban da načini čak i prvi korak na putu razvoja. Kako i zašto je to tako?
U uobičajenim okolnostima svi ljudi žive izloženi dvema vrstama uticaja. Prvo, postoje uticaji stvoreni u životu, želja za bogatstvom, slavom i tako dalje, koje nazivamo uticaji A. Drugo, postoje uticaji koji u život dolaze spolja, i koji deluju pod istim uslovima, mada su drugačiji – nazivamo ih uticaji B. Oni do ljudi stižu iz religije, književnosti ili filozofije. Ova druga vrsta uticaja je po svom poreklu svesna. Uticaji A su od početka mehanički. Čovek može da sretne uticaje B, ili pored njih može da prođe a da ih ne primeti, ili može da čuje za njih i misli da ih razume, koristi njihove reči ali pri tom uopšte nema stvarnog razumevanja. Ove dve vrste uticaja stvarno određuju dalji razvoj čoveka. Ako čovek nagomilava B uticaje, rezultati tih uticaja se kristalizuju u njemu (reč kristalizuju koristim u uobičajenom značenju) i stvaraju određenu vrstu centra gravitacije koji nazivamo magnetski centar.
Zbijena masa sećanja na ove utiske vuče čoveka u određenom pravcu, ili ga navodi da skrene u određenom pravcu. Kad se u čoveku formira magnetski centar, biće mu lakše da privuče sebi više uticaja B, i da ne bude ometan uticajima A. Kod običnih ljudi uticaji A uzimaju toliko njihovog vremena da ništa ne ostaje za druge uticaje i teško da će ih se uopšte dotaći uticaji B. Ako, međutim, taj magnetski centar u čoveku raste, posle izvesnog vremena on će sresti nekog drugog čoveka, ili grupu ljudi, od kojih može da nauči nešto drugačije, nešto što nije uključeno u uticaje B, i što nazivamo uticajima C. Ti uticaji su svesni i po poreklu i po dejstvu i mogu se preneti samo direktnim poučavanjem. Uticaji B dolaze preko knjiga i umetničkih dela, ali uticaji C mogu doći samo preko direktnog kontakta. Ako čovek sa poraslim magnetskim centrom sretne čoveka ili grupu ljudi preko koje dolazi u kontakt sa sa uticajima C, to znači da je načinio prvi korak. Tada za njega postoji mogućnost razvoja.

Na kraju možemo zaključiti da su organski portali i psihopate zaista naša realnost i tako reci svakodnevnica. Bilo da se radi o uticaju političara i drugih vođa, bilo da se radi o našoj svakodnevnoj interakciji sa raznim "običnim" ljudima, činjenica je da živimo i dijelimo ovu realnost sa individuama koje sasvim sigurno imaju nešto drugačiji mentalni sklop od našeg, ili mentalnog sklopa jednog običnog čovjeka sa dušom koji je shvatio i uvidio da nešto debelo ne štima sa ovim svijetom i životom kojim živimo.
Ono što je sasvim sigurno jeste da pravilnom suočavanju sa ovom problematikom nikako neće doprinijeti sticanje bilo kakvih predrasuda ili ispoljavanja nepotrebnih osuda bilo koga. Ovaj problem zahtijeva maksimum našeg zalaganja u vidu usvajanja što više znanja i informacija o tome.
Ali ono što je najbitnije jeste: nemojmo više dozvoliti da nam bilo ko nepotrebno crpi energiju i prouzrokuje bilo koje negativne emocije i njihova ispoljavanja ali s druge strane, dajmo i sve od sebe da se što bolje upoznamo sa ovom važnom problematikom i na taj način pomognemo i nama samima a možda i nekoj osobi da dođe po prvi put u dodir sa ponekim B uticajem, jer na kraju, organski portali trebaju od adamičnih ljudi naučiti kako da postanu kao mi i steknu individualnu dušu a ne da mi, pod uticajem mnogih nevolja ovog materijalnog života, postajemo sve više kao oni.
Da li smo spremni za prave C uticaje?

Matrix KS i new age

New age pokret predstavlja snažnu reakciju "matrix kontrolnog sistema" (matrix KS) na skorašnji kraj ovakvog svijeta kakav je nama poznat i predstavlja svojevrsnu "podvalu" ljudima koji su gladni samospoznaje i spiritualnog napretka, podlo koristeći njihove urodjene mane i nesavršenosti i dovodeći ih tako u specifičan položaj otupljivanja primarnih nagona za kritičnost i mogućnost sagledavanja objektivne realnosti.

New age snažno potiče subjektivizam i "wishfull thinking" (željeno razmišljanje) način razmišljanja dovodeći tako ljude u još veću zabludu i uspavanost nego sto je bila prije njihovog susreta sa tom pogubnom idejom.

Tkz. new agere ćete lako prepoznati po tome sto se vrlo lako "upale" na nečije tudje razmišljanje koje nije u skladu sa njihovim rezonima i znanjem, u stanju su da se do zadnjeg atoma snage vraćaju tamo odakle su protjerani, nastojeci da nevjerovatnom upornošću brane svoje stavove i napadaju tudje.
Uglavnom nemaju ni minimum tolerancije za tudja postignuća i tudji rad koji se kosi sa njihovim uvjerenjima i u stanju su uložiti nevjerovatne količine energije kako bi drugima a najviše sebi objasnili i dokazali da su samo oni u pravu i da samo oni sve znaju.
Pri tom nastoje da zadobiju što veći publicitet i podršku od strane kruga ljudi koji se po nekom osnovu nalazi oko njih.

Jedan citat iz narednog teksta odlično opisuje njihov način razmišljanja:

Međutim, od jednog nju-ejđera se ne može očekivati da će on bilo šta istinski pozitivno napraviti u vremenima kad se svjesnim djelovanjem može odlučivati sudbina čovječanstva. Nije potrebno zalaziti duboko u neku metafiziku, dovoljno je sagledati stvar sa nivoa naše današnje "realnosti". Na primjer, ukoliko grupa OPS entiteta u kontekstu svog plana za uspostavljanje Novog svjetskog poretka izvede napad Svjetski Trgovinski Centar i Pentagon, čije posljedice će biti hiljade ubijenih, osakaćenih i napaćenih ljudi, kako od tog napada tako i od ovog "rata protiv terorizma" koji se trenutno vodi, jedan klasični američki građanin new-age tipa neće biti u stanju bilo šta da poduzme protiv te vrste barbarizma. Zašto? Prvo, on ne želi da razmišlja o negativnim stvarima, jer prema njegovim teorijama, - samim razmišljanjem o njima on daje energiju tim negativnim stvarima, odnosno, negativnim aspektima realnosti, te ih tako "pojačava"! Drugo, ukoliko on i vidi da se nešto negativno dešava, on će to ignorisati ili se u mislima omotavati zaštitnim čahurama raznih geometrijskih oblika, svjetlošću ove ili one boje a onda projicirati "ljubav" na ovu planetu ili čovječanstvo. Njemu neće padati na pamet da prouči pozadinu tih događanja, “jer je sve to veoma negativno”. On neće biti u stanju da odredi prave krivce niti da nešto preduzme protiv njih. Nju-ejdžer će se izjašnjavati protiv barbarizma a da istovremeno protiv barbarizma neće prstom da makne. On će se radije baviti vizualiziranjem, čišćenjem svojih ili tuđih čakri, upražnjavanjem kojekavih "merkaba meditacija" itd..

Naravno, u mnogim tzv. new-age konceptima ima istine, međutim, nju-ejđeru nije jasno da se i tu istina koristila sa svrhom izvitoperenja objektivne realnosti (isto kao i u “svetim knjigama” i svemu ostalom). Nju-ejđeri su u tom smislu majstori u projiciranju vlastitog subjektivizima na realnost u kojoj žive.

Tako, ništa ljepše za "kontrolni sistem" od čovjeka new-age tipa. On je kao ovca koja radi na vlastitom omamljivanju sve dok na nju ne dođe red.

Tekst se u cjelini nalazi na ovom linku

U nastavku slijedi prevod jednog jako zanimljivog teksta koji se u originalu nalazi ovdje

UVOD U MATRIX


Šta je to matrix? Škola ili zatvor, zavisi od toga šta izaberete. U jednu ruku, to je jedan hiperdimenzionalni obrazovni sistem koji ubrzava vašu srazmjeru spiritualne evolucije pod uslovom da sa rastvorljivim iskustvima reagujete vašim mislima, emocijama i spiritualnim sastavom. U drugu ruku, mnoga od ovih iskustava manifestuju se kao predatorske snage koje vrebaju preko vaših slabosti. Naravno, jedini nacin da spriječite da budete izmanipulirani od ovih sila jeste da otkrivate, integrišete i transformišete vaše slabosti u snagu, na taj način indirektno izvršavate višu svrhu Matrix sistema, koja vam pomaže da to sve prevaziđete. Međutim, te hiperdimenzionalne predatorske snage posjeduju slobodnu volju i imaju svoj vlastiti program rada, koji se sastoji u širenju njihovog temelja moći i održavanju samih sebe putem hranjenja ljudskom emocionalnom energijom i tako što svakoga sprečavaju da postane dovoljno svjestan da doda destabilizujući uticaj u ovaj svojevrsni zatvor/farmu koji se odvija ovdje na planeti zemlji. Totalno sumiranje tog njihovog hiperdimenzionalnog manipulativnog sistema moglo bi se nazvati „Matrix kontrolni sistem“ – jedna škola teških udaraca koja još više oslabljuje duhovnu slabost ili još više jača duhovnu snagu, u zavisnosti sa njihovim izborom da budu žrtve ili ratnici.


Hiperdimenzionalni Predatori:

• Iza ljudskih nivoa evolucije postoji nekoliko nivoa koji su zauzeti od strane izuzetno sofisticiranih formi života, uključujući neprijateljska bića sa sposobnošću prevazilaženja prostora i linearnog vremena, čitanja misli, manipulisanja emocijama, manipulisanja nesvjesnim pojedincima i prikazivanjem samih sebe u i izvan naše fizičke stvarnosti.

• Oni trebaju emocionalnu/eteričku/vitalnu energiju kako bi održali same sebe; čovječanstvo je jako dugo vremena njihov glavni izvor hrane. Oni se hrane preko energije koja je u rezonanci sa njihovom vlastitom vibracijskom frekvencijom: negativne emocije, psihičke patnje i perverzna seksualna energija. Biti pohlepni kao oni, radije nego jednostavno sakupiti prirodnu okolnu energiju emitovanu od strane onih koji slobodno biraju da se zalažu za ponašanje zasnovano na vibracijama ljubavi, ovi predatori nastoje da prouzrokuju ignorisanje, patnju i perverzije kod što je moguće više ljudi kako bi maksimalno prikupili njihovu energiju. Sve dok ovo još uvijek nije „tehnički“ nasilje nad slobodnom voljom ( zato što oni mogu obuhvatati samo naše skrivene negativne tendencije koje se već nalaze unutar nas ), njihovo moćno muženje energije preko „Matrix kontrolnog sistema“ sačinjava jedan debalans zato što to podstiče ignorisanje i robovanje umjesto svjesnost i slobodu.


Potiskivanje svijesti:

• Zbog toga što neprijateljske hiperdimenzionalne snage imaju izvorna stečena prava u „Matrix kontrolnom sistemu“, oni sa nevjerovatnom odlučnošću guše svaki destabilizirajući faktor koji bi mogao narušiti njihov izvor hrane. Bilo ko da započne sa procesom buđenja i ponovnog sticanja vlastitih moći i slobode je istog momenta naciljan. Takvo ciljanje mete (pojedinca) je usmjereno na njegovo vraćanje u san, čineći ga nemoćnijim, ili postizanjem da počne gubiti vjeru u nastavak svog puta samospoznaje.
• Kada se dogodi (pojavi) jedan lični impuls (podstrek) prema slobodi, jedan podjednak i suprotan impuls je smješten u to kretanje, privlačeći prema meti razne negativne sinhronizovane prilike koje se aktiviraju ka snižavanju iskustava radi odmicanja tih impulsa od puta ka slobodi. Ovo uključuje situacije koje prouzrokuju strah, poremećaje uma, patnju, sumnju, depresiju, slabljenje u nižim impulsima i „samo-služeće“ ponašanje. Ponekada ovaj fenomen nastaje prirodno iz zakona inercije, u drugim slučajevima to je aktivno proširivanje (pojačavanje) ovih suprotnih impulsa od strane negativnih hiperdimenzionalnih sila radi sprečavanja (neutralisanja) raznih prijetnji prije nego što one postanu značajnije (moćnije).
• Drugi metodi potiskivanja uključuju razne sabotaže i ometanja ciljane individue preko ljudi koji se nalaze u njenoj blizini i koji su otvoreni za direktnu manipulaciju. Svako ko ne uspije biti potpuno svjestan u sadašnjem trenutku može postati jedna obična marioneta toliko dugo koliko mu je pažnja usmjerena negdje drugdje. Odstupanja (pogreške) u pažnji su dovoljne za jedan podsvjesni umetnuti impuls čija su posljedica riječi ili akcija koje su za žaljenje. Većina ljudi na ovom svijetu ne postavlja kao svoje prioritete svjesnost i pažljivost, umjesto što žive svoj život u jednom polu-svjesnom stanju sna koji ih čini veoma pogodnim da budu obični pioni „Matrix kontrolnog sistema“. Neki su rođeni sa nedovoljnim nivoom individualne svijesti da ikada iskuse neki lucidni momenat, i to su oni koji čine primarnu vrstu Matrix agenata, njihovo funkcionisanje kao agenata se odnosni na onaj trenutak u vremenu kada mi propuštamo da pazimo na sebe. Usljed velike količine usnulih ljudi u ovoj populaciji, „Matrix kontrolni sistem“ nema nikakvih problema u pronalaženju „šahovskih figura“ za manevrisanje unutar mjesta oko ciljanih individua.


Šira slika:

• Sve dok jednom možda prestanemo biti izvor nepravdi protiv nas samih, mi smo njihovi uzročnici. Matrix, čak i sa svojim nivoima debalansa i korupcije od onih entiteta sa slobodnom voljom koji su preskočili svoje mjesto u prirodi kao rastvorljivih bljuvača vatre, je pored svega toga ipak još uvijek jedan program za učenje koji je po svemu odgovarajući našoj vlastitoj ignoranciji i slabostima. To možda može biti predatorova odluka i izbor da nas napadne ali je do nas kako ćemo prihvatiti taj napad i da li ćemo mu podleći. „Matrix kontrolni sistem“ nas može pogoditi (dotaći) samo sa onim elementima (stvarima) koji se nalaze u nama samima i koji odgovaraju njihovoj niskoj vibracijskoj prirodi. Napadi služe da identifikuju naše vlastite slabosti, tako da oni uvijek znaju gdje da preduzmu sledeći korak na nečijem putu duhovnog (spiritualnog) buđenja.

Ja bih najradije ovaj zadnji dio teksta koji se odnosi na „širu sliku“ postavio na sva moguća mjesta kako bi to što više ljudi pročitalo.

Naime, kad sam naišao na ovaj tekst odmah me je privuklo što je tu izneseno nekoliko osnovnih ideja i vidjenja matrixa kao sofisticirane iluzije našeg života u ovom 3D okruženju, a to je:

- da je matrix škola ili zatvor, kako za koga i kako ko odluči da posveti svoje vrijeme koje provodi na ovom svijetu,

- da on može uzrokovati ili naše potpuno osolobodjenje i povratak svojim prvobitnim moćima i multidimenzionalnom načinu postojanja ili vraćanje u još dublji san, a pogotovo onih koji su malo počeli da se bude pa su postali zatečeni i donekle iznenadjeni mnogim zamkama koje u sklopu matrixa nudi „new age“ sa svojim slatkastim i lažnim principima i stavovima, obično takvi postanu najvjernije i nabolje sluge ili matrix „agenti“ zaduženi isključivo da vraćaju „zalutale ovčice“ nazad u stado i

-što jasno ističe da u sklopu ove iluzije življenja predatorove napade možemo doživjeti ili kao brutalne udarce pod čijom silinom ćemo podleći odmah ili nakon nekog vremena ili kao šansu i priliku, ili još bolje, kao svojevrsni trening za povećanje vlastitog nivoa svjesnosti i percepcije.

U tom smislu bi smo vrlo lako mogli reći i jedno „hvala“ predatorima i njihovim slugama ali ne i dati svoju ljubav, što mnogi ukazuju da bi smo inače trebali, jer davati ljubav onim bićima kojima je jedini cilj i način funkcionisanja uvlačenje i prikupljanje tudje energije samo u same sebe a ne i njeno dijeljenje i odašiljanje prema drugima predstavlja flagrantno kršenje jednog od osnovnih zakona postojanja i egzistiranja u cijelom univerzumu i kao takvo predstavlja još samo jednu vještu podvalu matrix KS-a i new agea kao njegove spiritualno-ideološke osnove.

Na kraju, pokušajmo poći od samih sebe, pokušajmo svim ljudima koji nas okružuju dati maksimum svoje tolerancije i razumijevanja za što god da rade a što se nas same direktno ne tiče, a ukoliko oni to ne žele već isključivo hoće da nam sa silu otimaju energiju i nameću svoja shvatanja i stavove protivno našoj volji, mi ih moramo potpuno isključiti iz naših života koliko je god to moguće.

Ali isto tako, pokušajmo da im maksimalno pomognemo onda kad nas isključivo oni za to zamole i upitaju. Na taj način indirektno pomažemo i nama samima jer u jednom „svetom“ činu uzajanme razmjene energije i znanja sa drugima koji to iskreno žele i traže mi podižemo jedan zajednički nivo spiritualne vibracije i usvajajući na taj način nova znanja i stavove postajemo napredniji i svjesniji.

S druge strane new age, koji se nalazi direktno pod „pokroviteljstvom“ matrix KS-a pogubno utiče na ljude koji ga usvoje na taj način da njima nije ni najmanje stalo do razumijevanja i istinskog poštovanja drugih ljudi i do objektive percepcije realnosti, upravo zbog toga što su im „puna usta“ neke ljubavi, „ljubičastih“ tehnika raznih meditacija i drugih načina nasilne i neprirodne izmjene stanja svijesti i u cijelom tom njihovom sistemu nema ni malo mjesta za ljude koji to ne prihvataju i imaju drugačije poglede na to sve.

Njihova lažna skromnost i empatičnost postaju brzo razotkriveni kada dodju na bilo koji način u dodir sa nekim ko smatra recimo, da ljubav nije dijeljenje pusa i pusica vec medjusobna razmjena znanja i energije na principima dobrovoljnosti i uzajamnog poštovanja.

Njih užasno boli i od toga postaju vidno agresivni i podli kad se ukaže na neke stvari koje u podsvijesti i oni sami osjećaju da postoje ali se sa užasnom snagom i energijom bore da diskredituju svačije razmišljanje i spoznaju u tom pravcu, pa tako za njih ne postoje vanzemaljci koji crpe ljudima energiju, ne postoje reptili koji nama vladaju, za njih je sve to samo proizvod izmučenog uma kojeg što prije treba umiriti slatkim meditacijama, raznim tehnikama vizualizacije svega samo ne onoga što istinski postoji.

Za njih je objektivna realnost sve ono što možemo vizualizirati, pa tako recimo ako se zateknete na prostorima ex yu negdje početkom 90-tih sve što treba da učinite jeste da samo vizualizirate da sve to stvarno ne postoji, da ljudi stvarno ne ginu oko vas, da se ne protjeruju, da se ne dive psihopatama koji se predstavljaju kao njihove vodje i da ih oni ne tjeraju u smrt i patnju već da je to samo proizvod našeg uma kojeg treba što prije umiriti meditacijom i nekom od tehnika vizualizacije i slično...

Ljubav se ne zamišlja i ne želi ona se jednostavno ima i daje se onome ko ju je spreman pravilno prihvatiti i proslijediti

Sam svoj (ne)prijatelj

Ovih dana nešto intenzivno razmišljam o tkz. ljudskoj nesvijesti. Čime je uzrokovana, kako je prevazići i mnoštvo drugih pitanja…

Razmišljam, takođe, šta je to što nas ljude stalno tjera da jedne druge napadamo, kritikujemo, analiziramo, odnosno bukvalno da jedni drugima ne damo mira.
Homo homini lupus, kaže poznata latinska izreka ili u prevodu „čovjek je čovjeku vuk“ i mislim da pogađa u „suštinu“ stvari. Svako od nas je barem jednom u životu nekom drugom nešto učinio što nikad nebi želio da njemu neko učini i svako od nas je barem jednom u životu iskritikovao nekoga zbog nečega zbog čega bi svako drugi imao punu osnovu da iskritikuje njega samog.
Ali zbog čega onda činimo takve stvari i zbog čega imamo tu nevjerovatnu potrebu da sudimo nekome za ono za šta nemamo niti pravo, niti znanje i zbog čega sebi umišljamo da to isto imamo?

Lažna ličnost

Da ne ulazim sada u gnostičke i metafizičke definicije i podjele ovih pojmova reći ću samo da sam odavno spoznao da nama ljudima vlada jedna „lažna ličnost“. Ovdje ću pokušati objasniti kako sam je ja lično shvatio i doživio.
Možda bi pravilniji izraz za ovaj pojam bio ličnost, bez onog lažna, jer imajući u vidu da je naše pravo i istinsko biće naša suština, a da je već poznata gnostička podjela čovjeka na ličnost i suštinu, čini se kao višak ono „lažna“.
Međutim, definisali mi to na ovaj ili onaj način u svakom slučaju naša ličnost je lažna, jer je ona bukvalno štit ili prepreka suštini da preuzme vođstvo nad našim bićem.
Meni prvo što pada na pamet kad razmišljam o ovim pojmovima jeste da je ta (lažna) ličnost kao neko strano tijelo koje se nalazi u meni, koje me u potpunosti kontroliše i čini da se ja ponašam, osjećam i živim kao neko drugi a ne onako kako bih JA zaista trebao i htio.
Vidim je kao nešto što me drži što dalje ne samo od istinske i jedine pravilne suštine mog bića već i od pravog znanja i spoznaje o samom sebi i svijetu koji me okružuje.

Ta lažna ličnost me tjera da u nekim prilikama lažem, da budem neiskren, da manipuliram drugim ljudima i događajima. Tjera me da osjećam strah, strijepnju, ljutnju, bijes, da osjećam samovažnost i čini da imam mnoštvo kompleksa koji u meni stvaraju konfuziju i sumnju. Ono što je njena najjača funkcija to je odbrana našeg ega i naše samovažnosti koji se uvijek ponašaju kao zasebna bića, kao nešto potpuno integralno i samostalno i koje na sve moguće načine nastoji da se održi kao takvo po svaku cijenu.

Ovim lažnim, da tako kažem, bićem ega i samovažnosti gospodari naš um, čija buka i nekontrolisana bujica aktivnosti i djelovanja kontaminira cijelo naše biće čineći nas niskim i nesvjesnim robovima svojih potreba, želja i isprogramiranih strahova.

Naš um nas stalno tjera da se nepotrebno opterećavamo raznim analizama, zapažanjima i odbranama naše lažne ličnosti, često stvarajući iluziju o ugroženosti i neophodnoj i hitnoj potrebi za preduzimanjem raznih aktivnosti koje su najčešće bazirane na nesvjesnim i „nižim“ emocijama a gotovo svi strahovi koje osjećamo kao intenzivne strijepnje koje su usmjerene na neki budući neizvjesni događaj čine od nas najobičnije mašine i pione sopstvene nesvijesti.
Ima li tome ikakvog lijeka?

Prvi korak

Prvi korak u našem sveukupnom izlječenju bi mogla biti svijest o postojanju nečega stranog i nametnutog u nama čega bi trebali htjeti što prije da se oslobodimo.
Kažem „trebali“ jer nisam siguran da svi ljudi žele da se oslobode svoje „vještačke“ i lažne prirode i postanu bića kakva zaista jesu.

U poznatom filmskom hitu „Matrix“ braće Wachowski u jednoj sceni Morpheus daje Neo crvenu i plavu tabletu. On mora samo da odabere koju će progutati, crvena ga vodi ka putu istine i samospoznaje a plava ga ostavlja duboko uspavanog u vlastitoj nesvijesti. Koliko nas bi zaista uzelo crvenu tabletu, ali da prije toga imamo i minumum svijesti koliko je visoka cijena uzimanja iste?
Buđenje zaista nije za svakoga, volio bih kad se ova rečenica nebi pogrešno razumjela već kao realno i objektivno mjerilo opšteg stanja ljudske populacije.

Dakle prvo što bi trebali „učiniti“ jeste da postanemo svjesni „smeća“ u nama. Smeća koje se sastoji od naše lažne ličnosti, od mnoštva naših malih, jadnih, uplašenih ili iskopleksiranih „JA“, o nedostatku jednog cvrstog i sveprožimajućeg „JA“ koje bi činilo osnov i temelj našeg bića.
Ako nečega nismo svjesni kako onda možemo toga da se i oslobodimo i protiv toga se borimo? Naravno, pod uslovom da prvo istinski želimo i hoćemo da se oslobodimo…

Načini

Načini su raznovrsni. Da li govorimo o nekom konkretnom učenju, vjeri, tehnici, nečemu drugome ili samo običnom traganju po literaturi, pravcima mi govorimo o svakom pojedinačnom i individualnom putu koji je „svetinja“ i vrijednost prije svega za onog koji ga je preduzeo.
Poći ću od samog sebe.
Koliko sam se puta sprdao, ismijavao ili našalio na račun nekog drugog ko je stupio na svoj vlastiti put, kakav god da je?
Nažalost dosta puta.
S druge strane dosta puta sam to isto i ja doživio od nekog drugog, šta nam to govori?
U moru ljudske nesvijesti i prezahtijevne materijalističke egzistencije u kojoj egzistiramo mi se vrlo često odlučujemo da svoju pažnju i energiju poklanjamo i usmjeravamo ka drugima koji se ponašaju, govore, razmišljaju, vjeruju ili preduzimaju drugačije stvari nego mi.
Nije nam nikakav problem nekome reći, napisati na blogu ili forumu da je neko i ono što govori i piše obična glupost i uz to se nahraniti tudjom i svojom nesvijesti, ali ono što je od svega najgore to je da vrlo vješto i sofisticirano zavaravamo same sebe da smo nešto ili nekoga shvatili i spoznali u toj mjeri da sasvim slobodno i lagodno iznosimo duboke analize nečijeg ponašanja i rada.

Zašto nam smeta što neko drugi vjeruje, voli ili čita ono što mi sami ne volimo ili ne praktikujemo i zašto se stalno borimo protiv vjetrenjača?
Ubijedili smo same sebe, u jednom trenutku našeg postojanja, da smo nešto razumjeli, shvatili i spoznali i da nam to daje za pravo da od drugih otimamo i krademo energiju tako što ćemo na njih usmjeriti svoju nepotrebnu pažnju i kritiku umjesto da nas obuzme svijest o neophodnosti usmjeravanja te pažnje i kritike na same sebe, odnosno tamo gdje nje najviše i nedostaje.

Ali možda sam prethodnom konstatacijom i dao dobar dio odgovora na pitanje koje se iznova i iznova ponavlja, tj. na „ZAŠTO“.

Baš ZATO da mi nebi tu pažnju, energiju, volju i svijest usmjeravali na same sebe i borbu protiv samih sebe.
Borbu protiv koga?
Protiv svoje lažne ličnosti i sveg smeća koje nama vlada. Sad mi se odgovor čini malo razumljivijim…

U mnogim slučajevima ljudi, umjesto da nastoje da postanu što svjesniji svojih nedostataka i svih loših stvari od kojih je sastavljena ta naša lažna ličnost, okreću glavu kao od „pravog“ smeća i nastoje da ne vide i zaborave.
Ono što se pravimo da ne vidimo neće samo tako nestati, a što želimo da zaboravimo nas neće ostaviti na miru samo zbog toga što mi želimo da toga nema.
Uz to možemo slobodno da fantaziramo o nekoj uzvišenoj ljubavi koju bi trebali da širimo, ali ta ljubav za koju mislimo da je imamo i da je trebamo izgrađivati raznim tehnikama ili „nasilnim“ i vještačkim pokušajima mijenjanja vlastite svijesti će biti „umotana“ u naše strahove, podlosti, neiskrenosti i komplekse koje još uvijek imamo i nosimo duboko u nama, a od kojih smo prethodno okrenuli glavu u nastojanju da ih zaboravimo.

Jednom davno kao tinejdžer sam se bio napio sa jednim prijateljem koji je pod uticajem alkohola ustanovio da se jedna osoba, koja ga je zbog nečega ranije strašno naljutila, nikako ne bi dobro provela da se tog trenutka nalazi u njegovoj blizini. Nakon što se otrijeznio ta osoba se vrlo brzo našla u njegovoj blizini, ali taj moj prijatelj je odjednom „zaboravio“ svoju odlučnost i hrabrost od prije neko veče.

Ja možda mogu sebe ubijediti koristeći ovu ili onu tehniku ili stimulaciju da osjećam i širim neku ljubav i spoznaju, ali šta poslije kad „dejstvo“ prestane i ja, kao i taj moj prijatelj, naglo zaboravim blagost i jasnoću tog trenutka.

Ali ako jednog dana uspijem da svoju svijest na ovaj ili onaj način, toliko unaprijedim da objedinim sva svoja mala i jadna „JA“ u jedno trajno i istinsko, svoju lažnu ličnost zauvijek izbacim iz svog bića i probudim svoju duboko uspavanu suštinu, tad ću možda biti u stanju da tu ljubav osjetim toliko sveobuhvatno, toliko snažno i iskreno da mi nikad neće biti potrebna niti jedna dodatna „stimulacija“ da je aktiviram ili je se sjetim.

Pokušajmo da razumijemo da se najjači neprijatelj nalazi baš u nama samima, to nije neko ko vjeruje u nešto u šta mi ne vjerujemo, to nije neko ko ima drugačije mišljenje nego mi, to nije ni neko ko se ni u čemu ne slaže sa nama.

Svi oni imaju svoj vlastiti put i svako naše nastojanje i želja da im nešto dokažemo, iskritikujemo ili ih pokušamo direktno ili indirektno navesti na naš vlastiti put predstavlja štetnu i destruktivnu manifestaciju našeg vlastitog ega i lažne ličnosti, koji na taj način traže samo još jednu neiskrenu potvrdu i zaštitu svoje neprirodne i nasilne egzistencije.

Nije naše da nekome na nešto ukazujemo ili ga u nečemu ispravljamo ako nas taj neko direktno za to ne zamoli ili nas jednostavno upita.

Naše je da se u potpunosti posvetimo radu na samima sebi, i na razmjenjivanju znanja i iskustava sa svima onima koji to žele i hoće.

Nasilna „penetracija“ u nečiji „radni prostor“ neće nikome donijeti ništa dobro. Mi moramo konačno shvatiti da je taj njegov put samospoznaje njegov vlastiti i njegova svetinja, kakav god da se nama činio i s jedne strane kako mi samima sebi ne bi trebali i smjeli dozvoliti da se uplićemo i miješamo u njegov, tako isto ne bi trebali i smjeli dozvoliti njemu da se upliće i miješa u naš i o tome, barem po meni, ne bi trebalo da postoji više nikakve diskusije i nejasnoća.

Neka svako čini i radi onako kako ON sam misli da treba, a ne onako kako MI smatramo da bi on trebao.
Mislim da nije teško za shvatiti.

Uvod u vanzemaljce ( hiperdimenzionalna bića )

Ono što mi nazivamo „vanzemaljcima“ su, u stvari hiperdimenzionalna bića.

Oni se kriju iza vela (ograničenja) naše percepcije i mogu se projektovati u našu realnost po svojoj volji. Oni nisu odskorašnji posjetitelji na zemlji, oni su u stvari ovdje već stotinama i hiljadama godina i nastavljaju da žive ovdje, većinom u podzemnim bazama.

Neki od „vanzemaljaca“ su pomogli u genetičkom inženjeringu ljudske rase, dok su ostale grupe poslije obogaljile ljudsku genetiku u namjeri da pretvore čovječanstvo u ni manje ni više nego izvor fizičke i eteričke hrane.

Danas, ta interakcija sa ljudima putem abdukcija (otmica - prim.prev.) ima jednu negativnu orijentaciju i namjeru da kreira jednu posebnu rasu ljudsko-vanzemaljskih hibrida, sposobnu da gospodari ostalim ljudima dok istovremeno iskazuje totalnu pokornost prema interdimenzionalnoj vanzemaljskoj imperiji.

U literaturi se često ovi negativni „vanzemaljci“ identifikuju kao reptili, grays (sivi), bogomoljke i neke neprijateljske nordičke grupe.
Postoje takođe i pozitivno orijentisana bića, poznatiji kao prilično pozitivni nordici, koji poštuju zakon slobodne volje i ne vrše fizičke otmice. Oni egzistiraju kao neko spiritualno bratstvo pružajući svoje usluge u cilju zaštite i vođstva onima od nas koji tragaju za slobodom od ovih 3D ograničenja matrix kontrolnog sistema na zemlji.

Neprijateljski „vanzemaljci“ su 4D i 5D tamni entiteti:



• Sastoje se od bića koja su se razvila izvan ograničenja trodimenzionalnog linearnog vremenskog statusa. Oni egzistiraju na jednom nivou stvarnosti izvan naših pet čula, odnosno iza pozornice naše stvarnosti.

• Upravljaju svim elementima niže hijerarhije matrix kontrolnog sistema, počev od pojedinaca do cijelog ljudskog društva. Oni se nalaze izvan linearnog vremena stoga tako nešto i mogu.

• Bića četvrtog denziteta imaju fizički oblik povezan sa bilo kojom životinjskom vrstom iz koje su se originalno razvili. Svo prisustvo na zemlji je humanoidno u prirodi. Neki izgledaju kao ljudi, neki kao reptili (gušteri), a drugi kao insekti. Njihov oblik je privremeno promjenjljiv zahvaljujući promjenjljivoj (varijabilnoj) fizikalnosti četvrtog denziteta.

• Oni su dio međuzvjezdanog i interdimenzionalnog carstva, u nastojanju da osvajaju (porobljavaju). Oni osvajaju cijele svijetove i rase radi genetičkih, fizičkih i duhovnih resursa (bogatstava). Ovo se strpljivo vrši tokom hiljada godina, ali zbog toga što se oni nalaze izvan linearnog vremena to ih ne ometa.

• Oni tragaju za energijom i zbog toga je planeta Zemlja pretvorena u njihovu farmu. Ova energija sadrži ljudsku životnu silu, emocionalnu, duhovnu i seksualnu energiju. Obzirom da su hiperdimenzionalni, oni je mogu usisavati putem telepatske povezanosti ili preko mnogih svojih agenata i portala koji su postavljeni (ubačeni) među opštu populaciju.

• Oni su ovdje stotinama i hiljadama godina i prije mnogo vremena su promijenili ljudski genetski kod svodeći nas većinom samo na određene primarne nivoe, zbog čega smo praktički duhovno obogaljeni.

• Iznad njih su nefizički entiteti demonske prirode, mračni tajanstveni vrhovni gospodari koji su nadasve nadmoćniji u svojoj mračnoj mudrosti i znanju. Dok su 4D entiteti surovi sa strane i služe više kao ljubimci i poltroni, 5D entiteti su zapovjednici, luciferske prirode. Oni su dovoljno napredni da se prikažu u bilo kom obliku u kojem žele i stoga se mogu prikazati kao obični ljudi. Neki od neprijateljskih crvenokosih nordika spadaju u ovu kategoriju.

• Oni su zarobljeni u svoj vlastiti način egzistencije i iznad njih u hijerarhiji je jedino viši misaoni centar, crno sunce, odnosno spiritualna crna rupa koja neminovno u sebe usisava svu prema sebi usmjerenu svijest. Da bi spriječili tu spiritualnu smrt, oni trebaju sve više energije od onih koji su ispod njih u hijerarhiji. U stvari, svi ti mračni praktičari nastoje da izbjegnu metafizičke posljedice onoga što čine, zbog čega su u fizičkom stanju i produžavaju život dok su tjelesni, tako da oni mogu da čine što god žele odlažući da plate svoj dug.

• Ova bića nisu na pogrešnom putu, niti su nedovoljno evoluirana, dapače, ova bića su na vrlo visokom stupnju evolucije, ali na jedan entropijski način. Oni imaju ogromno znanje i umijeće kako da služe kreatora unutar samih sebe na trošak onih koji služe kreatoru unutar drugih ( OPS i OPD opredjeljenje prim. prev.)


Oni imaju slabosti:

• Oni su skloni „wishful thinking“-u („što je babi milo to joj se snilo“ načinu razmišljanja - prim.prev.) koji određuje njihov mogući ograničeni domet stvarnosti. Hiperdimenzionalna bića zauzimaju jedan širi opseg od mogućih stvarnosti čiji se spektar podudara sa frekvencijom njihove duše. Tako da ovi sa negativnom prirodom koji vibriraju na jednom nižem i više ograničenom nivou teže da djeluju u okviru više ograničenog dometa moguće stvarnosti. Ovo ih čini slijepim za određene ishode (mogućnosti) koji ne ulaze u okvire njihove percepcije.

• Oni su jako praktični, te prema tome traže najlakši put. Ovo je zbog toga što moraju štediti na svojoj energiji i strategiji. Priroda samo-služeće evolucije uključuje osvajanja (zauzimanja) iznad konačnih resursa, tako da su produktivnost i proračunatost neophodni.

• Oni ne mogu tako lako odstupiti od svojih planova – sve je već proračunato. To ih tjera da se vremenom prilagode novoj izbjegavajućoj taktici primjenjenoj od strane njihovog cilja. Dio od ovoga se odnosi na njihovu obavezu da napadaju izvan linearnog vremena, što znači da oni usmjeravaju svoje napade simultano duž prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Prema tome, ono što se nama čini kao napad u iznosu od nekoliko dana ili nedelja, za njih je to samo jedan trenutak, i zbog toga izgleda da oni sporo reaguju na naše improvizacije.

• Oni ne mogu lako imati posla sa nečim zamršenim, osim ako ranije s tim ne računaju. Većinom ono što oni čine jeste opremanje prema optimiziranom uspjehu, što obično uključuje kretanje duž moguće stvarnosti koja najbolje odgovara njihovim krajnjim ciljevima.
Medjutim, tu je uvijek prisutan faktor slobodne volje što stvari baca u drugom smjeru, i ako meta koristi taj princip slobodne volje kako bi bila nepredvidiva, ovo dodaje neproračunatu zamršenost (kompleksnost) u dometu grananja mogućnosti i stoga ih to dezorijentiše.

• Oni misle da su uvijek u prednosti i zato postaju nepažljivi i nehajni, u mnogim slučajevima oni ne očekuju otpor zato što misle da je njihov plan djelovanja tajan i da je izvan mogućnosti ljudskog razumijevanja.

• Nedostatak sloge i jedinstva između njih raskida duhovnu povezanost njihovog kolektiva i zbog toga se ta energija koju sakupe dezintegriše, što znači da oni moraju da sakupljaju još više energije, prema tome oni su kao crne rupe koje trebaju sve više i više energije kao hiperdimenzionalna piramidalna šema.


Oni upravljaju nižim (ljudskim) nivoima kontrolnog sistema:

• Svaka individua u toj OPS (orijentacija prema sebi) hijerarhiji je i predator i plijen. Predator za one ispod, a žrtva za one iznad. Znači, svako ko je predator ili žrtva participira u toj OPS hijerarhiji.

• Ljudi sa jakom OPS orijentacijom se inkarniraju da pojačaju svoj negativni polaritet izvršavajući misije i plan djelovanja. Oni su niske spiritualne frekvencije i nastoje da se rode unutar pozicija moći. To je svjetska elita, koja je ultimativno vođena od strane vanzemaljskih snaga sa čela OPS hijerarhije.

• Oni se primarno inkarniraju unutar grupacija povezanih krvnim srodstvom i to zbog DNA i duše sa kojima se ona podudara. Tako konture krvnih linija mogu pokazati mogućnosti sudbine. Krvne linije, kao te koje nastaju preko genetskih modifikacija od strane vanzemaljskih grupacija, ili kao posljedica mutacija se podudaraju sa frekvencijom duša naših predaka koji su sklopili negativni pakt sa višim mračnim snagama. Ove krvne linije imaju fizičke i duhovne veze sa njihovim vanzemaljskim kopijama.

• Njihove funkcije su moć i osvajanje i u ovom trenutku mi smo u završnoj fazi njihovog osvajanja. Negativne hiperdimenzionalne sile žele potpunu kontrolu nad čovječanstvom. Njihov sveukupni ogroman uticaj nad čovječanstvom se može nazvati hiperdimenzionalni kontrolni sistem.


Izvor i prevod sa: http://www.montalk.net/alien

Još jedan jako dobar tekst na ovu temu koji je meni mnogo pomogao da shvatim opseg i ozbiljnost vanzemaljskog prisustva i njihove planove u vezi sa nama se nalazi na ovom linku:

http://www.galaksija.com/projekat/plavaplanetasadrzaj.htm

Kako znanje i svijest mogu da zaštite u potencijalno stresnim situacijama

Prije par mjeseci sam naišao na jedan jako zanimljiv članak pod nazivom "Kako matrix manipuliše našim emocijama", u originalnoj engleskoj verziji može se pronaći ovdje, a prevedeno na naše jezike ovdje .

Rečenica sa početka tog teksta, a koja glasi:

Jeste li se ikada razljutili zbog događaja koji su se kasnije ispostavili
kao trivijalni? Da li se oko vas dešavaju sitnice, koje sasvim “slučajno”
pritišću vaše emocionalne rane / slabe točke? Učini li vam se ponekad da, kao da
netko “iza zastora” pritišće na vaše gumbiće? U mnogim slučajevima, netko ili
nešto ZBILJA PRITIŠĆE.

me je potakela da opišem jedno iskustvo koje mi se juče desilo.

Kad sam završio sa poslom i krenuo prema mjestu gdje redovno parkiram svoje auto a to je baš ispred zgrade u kojoj radim, zapazim da ga tu nema. Na mjestu gdje je ono bilo parkirano sad su se nalazila neka druga auta i svako kome se nešto slično desilo zna koliko je taj prvi trenutak neprijatan.
Kroz glavu su počele da mi naviru razne misli od onih najcrnjih, tj. da je auto ukradeno pa do onih malo optimističnijih, odnosno da se neko od prijatelja našalio sa mnom ili da ga je pokupio "pauk" a čak sam poceo da sumnjam da sam ga uopšte tu i ostavio.
Dakle u tih prvih nekoliko sekundi početnog šoka osjetim kako se negdje duboko u meni pokreće lavina snažnih emocija, naravno onih negativnih, jakog straha u slučaju da su kola ukradena (što je u mom gradu svakodnevna pojava), razočarenja u sebe samoga jer se baš meni to moralo desiti i snažnog bijesa i ljutnje i na samog sebe a najviše na policiju ako je "pauk" odradio posao.

I onda se desilo nesto vrlo značajno u meni, jer sam nakon tih nekoliko sekundi početnog šoka naglo postao svjestan da sam bukvalno "ubačen u mašinu". Postalo mi je jasno da je ovo jedna od situacija u zivotu u kojoj čovjek koji teži ka istinskoj samospoznaji i duhovnom budjenju mora znati kako da izadje na kraj sa ovakvim trivijalnim stvarima.
U momentu sam shvatio šta je ono jedino što mogu trenutno učiniti u pravcu rješavanja tog problema, a to sigurno nije bilo kakav vid ispoljavanja negativnih emocija prema bilo kome jer takva manifestacija jasno pokazuje užasnu slabost osobe koja dozvoli tako nešto. Ono što sam mogao prvo uraditi jeste da pokušam da ispitam da li je bilo nekih "policijskih aktivnosti" u blizini ovog mjesta.
Ubrzo sam dobio potvrdan odgovor od jednog konobara iz kafića koji se nalazio tik "do mjesta zločina" . Iako to nije moralo da znaci da moja kola ipak nisu ukradena ja sam već i prije tog konobarovog odgovora koji "budi nadu" osjetio kako postajem sve mirniji i spokojniji, a vulkan emocija koji se bio snažno pokrenuo unutar mene sad je bio bukvalno ugašen.

I onda mi je samo "sinulo" negdje u glavi da treba da nazovem jednog svog prijatelja, znao sam da je on tih dana na odmoru i da su male šanse da je uopšte u gradu ali sam ga ipak nazvao, ispostavilo se da se on u tom trenutku vozio sam u svojim kolima na samo par stotina metara od mene.
Odvezli smo se na sasvim drugi kraj grada, tamo gdje policija odvozi i smješta odnesena i nepropisno parkirana auta, a za to vrijeme još uvijek nisam znao da li ću tu i pronaći svoja kola.
I nakon davanja potrebnih podataka dežurnom policajcu u svrhu "obavljanja propisane procedure u tim slučajevima" saznao sam da policija nikad nebi "samoinicijativno" izvršila odnošenje auta sa tog mjesta već da se radilo o dojavi nekog službenika iz obližnje banke kojemu je moje i još nekoliko drugih auta koja su tu bila parkirana zasmetalo zbog toga što su u blizini postavljali neki "reklamni pano".

Kad sad razmišljam o svemu tome, imam snažan utisak da je u sličnim zivotnim situacijama od presudnog značaja na koji način ćemo reagovati i kakve ćemo emocije ispoljavati. Ako se čovjek u tim trenucima prepusti navali svojih emocija sigurno je da stavlja sebe direktno u najnepovoljniji tok dogadjaja koji se po automatizmu redaju jedni za drugim po onom principu "jedna nevolja za drugom", a što nam je svima sigurno poznato.
S druge strane, ukoliko čovjek uspije da uspostavi neku vezu sa svojom "suštinom" ili unutrašnjim bićem uspijeva da se skloni iz toka tih nepovoljnih dogadjaja i vodjen unutrašnjom smirenošću i spokojstvom koje dobija kao reakciju na uspostavljanje veze sa svojom suštinom postaje vodjen nekom svojom unutrašnjom "intuicijom" koja ga navodi na tok povoljnih koincidencija i situacija se po pravilu rješava maksimalno efikasno i povoljno u datom trenutku.

Valjda je krajnje vrijeme da odlučimo da u životu više nećemo biti ničije mašine i sredstva ispoljavanja nepotrebnih emocija već bića sa svojim vlastitim integritetom i slobodnom voljom. Za sad mozda lakše reći nego učiniti ali upornost i borba se sigurno isplate.

Kad maske počnu da padaju

Ovih dana na nekim blogovima i web stranicama pokrenute su jako zanimljive teme od strane ljudi koji su duboko zakoračili u procese buđenja i koji usljed toga proživljavaju teške i dramatične trenutke suočavanja, prije svega sa samima sobom a onda i okolinom.
Ljuštura naše ličnosti, koju smo vremenom stekli tokom našeg odrastanja, odgoja, obrazovanja i uopšte cjelokupnog procesa socijalizacije koji nam je nametnut od samog našeg rođenja, nam je podarila jedan mehanizam koji nas čini podobnim za društveni život ali s druge strane, ne dozvoljava da proniknemo u našu suštinu i srž našeg bića u svoj njegovoj cjelovitosti i veličanstvenosti.

U svom tekstu pod nazivom "Pijesak u očima" moja "blog" prijateljica "prijateljica svjetlosti"
nam je na jedan suptilan i iskreno emotivan način, uz svu čistotu njene energije i jasne i nedvosmislene namjere da na svijet oko sebe konačno počne da gleda bez "naočala" i bacanja pijeska u očima kako sebi tako i drugima, pokazala da često, ono što ćemo vidjeti oko sebe kad skinemo naočale i izvadimo pijesak iz naših očiju, nam se možda neće svidjeti ali da vrijedi progledati svojim očima i bez ikakvih "pomagala" ukoliko želimo da jednom prestanemo da živimo u vlastitim i tuđim iluzijama, lažima i obmanama koje od nas čine dvolična i neiskrena bića.

Razmišljajući o ovim stvarima sjetio sam se gnostičke podjele čovjeka na njegovu "suštinu" i "ličnost". U knjizi "Četvrti put" Uspenski nam objašnjava u čemu se sastoji navedena podjela:

Sada smo stigli do jedne sasvim drugačije podjele, koja nije paralelna ni sa jednom od ostalih - podjele na suštinu i ličnost. Suština je ono u vama što je urođeno, ličnost je ono što ste stekli. Suština je vaša sopstvena, ličnost ne pripada vama. Čitav unutrašnji život čovjeka, sva njegova opažanja i reakcije podjeljenje su na ova dva dijela. Neke stvari dobili ste rođenjem, kao na primjer određene fizičke osobine, zdravstveno stanje, određene vrste predispozicija, naklonosti, težnje itd. One pripadaju suštini. Ličnost je ono što ste tokom života stekli - pogledi, mišljenja, riječi. Podjelu na ličnost i suštinu lakše je razumjeti ako se nađu neki primjeri. Iako su one u životu uvijek izmješane, lakše je da se ličnost i suština razlikuju kod drugih ljudi nego kod sebe, jer se ličnost vrlo često mijenja sa izmjenom okolnosti, ali suština ostaje ista.

Pitanje: Ako je suština ono sa čime smo rođeni, može li joj se nešto dodati? Može li ona da raste?

Odgovor: Da, ali to može da se učini samo ako se ličnost poduči i ako prestane da vrši pritisak na suštinu. Ličnost je suviše teška, suviše snažna, ona okružuje suštinu kao školjka, tako da do nje ništa ne može da dopre, sve mora da prođe kroz ličnost. U takvim uslovima suština ne može da raste; ako, međutim, ličnost postane propustljivija, utisci i spoljašnji uticaji će prodrijeti kroz nju i doći do suštine, a potom će suština početi da raste.

Pitanje: Znači da jaka ličnost sprečava da utisci dopru do suštine?

Odgovor: Da, ali šta znači "jaka ličnost"? To znači jak uticaj onog što nije tvoje sopstveno, već ono što si stekao - riječi drugih ljudi, pogleda i teorija drugih ljudi. One mogu da oko suštine formiraju tako debelu koru da kroz nju ništa ne može da prođe i stigne do tebe, da stigne do onog što jesi.

Pitanje: Da li je moguće da se ta školjka probije ili uništi?

Odgovor: Prije probijanja ili uništenja te školjke ličnosti neophodno je da se pripreme druge odbrane. Ako iz određenih razloga ta školjka otpadne, ljudi se nađu bez ikakve odbrane izloženi mnogim veoma teškim uticajima koje ne mogu da kontrolišu. Ličnost te čuva od određenih udaljenih uticaja; ako je oslabljuješ, izlažeš se još mnogim uticajima koji ranije nisu stizali do tebe (pogled na život bez "naočala" - prim. aut.), pa ćeš imati još manje kontrole nego što je imaš sad. Ima, međutim, mnogo stvari koje možemo da kontrolišemo, a koje za sad ne kontrolišemo.

Kao što možemo vidjeti i iz ovog teksta, probijanje ličnosti donosi mnogo boli i razočarenja a može da bude i jako opasno po mentalno i psihičko zdravlje čovjeka ukoliko navedeni proces ne prati odgovarajući rad na samoj suštini, odnosno našem unutrašnjem biću.
Ne znam koliko ima veze sa ovim, meni neke stvari ukazuju na to da ima, ali citiraću ovdje jedan moj post koji sam prije nekih godinu dana ostavio na jednom forumu i u kojem opisujem jedno sprecifično "unutrašnje" stanje koje sam doživio do sada ukupno dva puta.

Dok ovo pišem stvari se polako normalizuju ali jutros sam bio jako "loše", a to se desilo sasvim iznenada, bez nekog "vidljivog" ili konkretnog povoda, i jako mi je teško to riječima iskazati.
Naime sjedim jutros sa jednim prijateljem na kafi i sve ok, sve do jednog momenta, a onda kao neko naglo zahlađenje unutar mene samog (da ne kažem unutar duše). Neka unutrašnja "drhtavica" kao kad neko skine pokrivač sa vas i ležite u krevetu u hladnoj sobi i počnete da se tresete od hladnoće. Jedan totalno nekontrolisani osjećaj, ne znam kako bih to drukčije opisao, tako se iznenada pojavilo, ali me podsjetilo malo na neka stanja koja sam još davno u djetinjstvu par puta osjetio ... bilo mi je jako loše ... onda krenemo prema zgradi u kojoj radim, ja kao da hodam u nekom snu, trudim se da se "normalno" ponašam, sretnem usput neke ljude, trudim se da normalno komuniciram, mislim da niko nije primjetio da sa mnom nešto nije u redu...
Kao da počinjem da gubim osjećaj za realnost, kao da mi sve nekako izmiče, u jednom trenutku se prepadnem da možda ne ludim (inače se nikad ničega ne plašim kad je riječ o nekim mojim unutrašnjim doživljajima) i onda ona napetost, ono strujanje unutar mene o kojem sam ovdje već pisao postaje sve jače i jače ... gotovo da stanje prelazi u paranoju, unutar sebe se ne mogu kontrolisati, osjećaj hladnoće postaje sve jači i jači, jednostavno kao da mi je sama duša ostala bez nekog štita odnosno bez neke zaštite koja služi kao neki omotač oko nje, kao da je u jednom momentu ostala potpuno "gola", sve je to bilo propraćeno i nekim fiziološkim promjenama, mučnina u želucu, blaga glavobolja, lagana vrtoglavica i pretjerana aktivnost bubrega (išao sam na wc bar 5 puta u roku od pola sata, kao kad sam prehlađen)...
Sad je malo bolje, kao da se stanje stabilizuje...

Ni sam još nisam siguran ima li ovo "organsko-psihičko" stanje koje sam doživio kakve veze sa probijanjem moje ličnosti, odnosno da li je ovo jedna od nekih manifestacija tog čina, u svakom slučaju ovo što mi se bilo desilo neću nikad zaboraviti ali niti ću to ikad moći na pravi način opisati i dočarati, jer je jednostavno nemoguće i ja ne vjerujem da u našim jezicima postoje riječi koje su kadre preciznije opisati ovo stanje.

Porastom naše svijesti širi nam se percepcija i dolazi do žestokih promjena u strukturi naše ličnosti. Sve to može da bude propraćeno promjenama u načinu našeg ponašanja, u promjenama životnih ciljeva i stremljenja, u odnosima sa porodicom, prijateljima i drugim ljudima sa kojima svakodnevno stupamo u kontakte. Ono što smo ranije trpili i tolerisali, kako kod sebe samih tako i kod drugih ljudi sada više ne možemo i jedva se suzdržavamo da zadržimo smirenost i suzdržanost u mnogim životnim situacijama. Kako otpadaju sa nas slojevi naše ličnosti, u prvi mah naša suština biva nezaštićena i mi podnosimo razna stresna i bolna stanja usljed toga. Počinjemo jasno da vidimo i sagledavamo neke stvari koje većina drugih ljudi ne može, realno ne može jos uvijek, a u nekim situacijama kod nas se javlja prirodni nagon da želimo da pomognemo mnogima iz našeg okruženja da promijene svoje pogrešne stavove i obrasce ponašanja a oni usljed te naše iskrene želje, pod uticajem vlastitih mentalnih programa i stereotipa, odbijaju svaku našu inicijativu u tom pravcu, proizvodeći kod nas mnoge frustracije i stresove kao propratne pojave tih stanja. Takođe, mnoge napade, sitne i krupne pakosti, podvale i laži koje nam gotovo svakodnevno servira život u ovom 3D okruženju mi ne može da trpimo i podnosimo kao ranije. Sada mnogo toga više vidimo, znamo i osjećamo i sada je mnogo teže ostati smiren i pribran u nekim situacijama nego prije. Sada je potrebno da se bude svjesniji i prisutniji kao nikad do sada, sada je potrebno da radimo na samima sebi teže i napornije nego što možemo zamisliti. Naša ličnost počinje da krahira i mnoge maske padaju, uz lomljavu i tresak koji nas iritira i čini ranjivima. U principu ne znamo šta nam se dešava i često ne možemo da se kontrolišemo. Sada nam je potrebno energije kao nikad do sada i mi moramo biti svjesni da je ovo jedna od faza u razvoju naše svijesti kroz koju moramo proći. Potrebno je da što više pažnje i energije usmjerimo na svjesno otklanjanje naših brojnih mentalnih programa, stereotipa i raznih pogrešnih predubjeđenja koje smo imali.

Nakon što je prijateljica svjetlosti na svom blogu objavila taj tekst zaredali su se mnogi fantastični komentari od strane ljudi koji su prepoznali važnost i osjetljivost tog "pitanja". Ubrzo se stvorio jedan iskren i snažan "networking" ljudi sličnih pogleda i opredjeljenja, na jednom forumu
je započeta diskusija na tu temu i sve ukazuje na to da se navedena stanja mnogo lakše mogu prevladati razmjenom znanja, iskustava i informacija na što više mjesta i između što više ljudi sličnih frekvencija.

Kad maske počnu da padaju najvažnije je da nismo sami.

Destruktivno dejstvo uma

Slavna izreka „Cogito ergo sum“ – „mislim dakle postojim“ koju je Rene Descartes (1596 – 1650), francuski filozof, fizičar i matematičar, postavio kao osnovno načelo svoje filozofije, a neki ovo poimaju i kao vrhunski stav čovjekovog poimanja samog sebe i svog postojanja, zaslužuje da se preispita ne samo sa naučno-empirijskog već i sa određenog metafizičkog i „suštinskog“ aspekta.

Na prvi pogled misao koja nadahnjuje i inspiriše čovjekovu žudnju za slobodom, individualnošću, kreativnošću i jasnom odvojenošću od životinjskog svijeta, ali s druge strane misao koja nas, možda, nije oplemenila ničim drugim do najskrivenijim i najsofisticiranijim robovsko-zavisnim položajem koji uopšte možemo da zamislimo.

Da li smo mi robovi svog uma? Usudio bih se reći da sam ovo napisao u „mračnom srednjem vijeku“ sigurno me nebi me mimoišla jedna fina lomača, po mogućnosti na nekom gradskom trgu prepunom euforične i strahom ispunjene svjetine, koja je došla da isprati u pakao još jednu izgubljenu dušu koja se drznula da se drsko izdvoji iz svoje socijalne sredine.

Čitajući raznu literaturu nailazio sam na pojedine autore koji su često naglašavali da naš um gospodari nama umjesto da mi gospodarimo njim, ali možda najsnažniju interpretaciju negativnog i destruktivnog dejstva čovjekovog uma sam pronašao u poznatom djelu „Moć sadašnjeg trenutka“ od Eckhart Tolle-a. Tolle govori kako nas naš um drži u potpunoj nesvijesti i da nas odvaja i drži što dalje od jedine i stvarne „oblasti“ našeg postojanja a to je sadašnji trenutak. Stalna tendencija ljudskog uma da proizvodi i stvara u našoj psihi strašnu buku tako što uvijek nešto traži, zahtijeva, te nas redovno drži u iluziji da nas prava sreća i ispunjenje čeka u određenoj vremenskoj tački koja se nalazi negdje u budućnosti a isto tako nikad ne propušta priliku ni da nas podsjeti na bolnu prošlost utiče da se u nama, tokom vremena usljed proživljavanja teških i bolnih emocija, stvara jedna vrsta otjelotvorenog bola, koju kao breme nosimo cijelog života i koja u značajnom dijelu upravlja našim radnjama, aktivnostima i našim životom.

Još jedna jako dobra interpretacija štetnog uticaja ljudskog uma je data na ovom linku:

http://www.galaksija.com/metafizika/predatorov_um.htm

U ovom tekstu se govori o jednoj svojevrsnoj „stranoj instalaciji“ koja nam je nekad davno ugradjena iz razloga kako bi bili potpuno odvojeni od objektivne stvarnosti ljudske svijesti i naše istinske multidimenzionalne prirode. Ovom instalacijom koju mi danas poznajemo kao naš mozak, a i u modernoj medicini postoji jedan termin koji se zove „reptilski mozak“ i misli se na jedan specifičan dio ljudskog mozga koji je u svemu nalik onome koji se nalazi kod gmizavaca, ljudska bića su dobila razum ali izgubila nešto što im je izvorno pripadalo a to je svijest i percepcija o našoj multidimenzionalnosti i vječnosti postojanja našeg istinskog bića.

U svojoj knjizi „Aktivna strana beskraja“ poznati američki autor Karlos Kastaneda je iznio frapantan podatak:

“Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici.

Grabljivac je naš vladar i gospodar. On nas je učinio poslušnim i bespomoćnim. Ako želimo da se pobunimo on guši našu pobunu, ako želimo da se ponašamo nezavisno on zahteva da to ne činimo.” […]

Sada si svojim vlastitim naporom došao do onoga što su šamani drevnog Meksika nazivali temom nad temama. Sve vreme ti o tome govorim na indirektan način, nagoveštavajući ti da nas je nešto zarobilo. Mi smo zaista zatvorenici!”[…]

“Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života. Baš kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvek na raspolaganju.” […]

" Želim da se obratim tvom analitičkom umu. Razmisli za trenutak i reci mi kako bi objasnio protivrečnost između inteligencije čoveka-inženjera i gluposti njegovog sistema verovanja, ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja. Šamani veruju da su nam grabljivci dali naš sistem verovanja, naše predstave o dobru i zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove o uspehu ili promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji čine da budemo samozadovoljni, da se ponašamo šablonski i da budemo egomanijaci. " […]

Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, grabljivci izvode čudesan manevar – izvanredan, naravno, s tačke gledišta stratega koji se bori, a jeziv za one koji zbog njega stradaju. Oni nam daju svoj um! Da li me čuješ? Grabljivci nam daju svoj um, koji postaje naš um. Um grabljivca je barokni, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven.[…]

“Kroz taj um, koji je na kraju krajeva njihov um, predatori ubacuju u zivote ljudskih bica sta god im odgovara. Na taj nacin oni ljudima obezbjeduju i jedan odredeni stepen sigurnosti koji treba da djeluje kao jedan pufer (odbojnik, prim. prev.) protiv njihovog straha."

Kastaneda je jasno naglasio nešto što nisu ni Tolle, ni Gurdjijev ni mnogi drugi koji su i sami ukazivali na to sve, ali bez odredjivanja i konkretizovanja krajnjeg „krivca“ ovakvog stanja.

Kao što možemo vidjeti iz naprijed navedenih opisa naš um se ponaša kao samostalna individua ili entitet, i jedno od možda najvećih zala koja je načino ljudskom biću jeste što je preokrenuo i zloupotrebio jednu iskonsku i čistu emociju i svijest o važnosti čovjekovog integriteta i njegovog sveukupnog postojanja u mizerni i jadni osjećaj samovažnosti koji je potkrijepljen stalnim dejstvom našeg ega, i na taj način pravi od nas jadna stvorenja koja čitav život provode u nekom grču i naporu da dokažu samima sebi i svima drugima kako smo samo mi važni i kako smo uvijek u pravu i ono što činimo i radimo, pa i po cijenu da u samoj našoj podsvjesti znamo da to nije tako.

Neprekidna borba za nekim samodokazivanjem, objašnjavanjem, zahtjevi za pažnjom drugih ljudi prema nama i užasnom bolu koji osjećamo kada mislimo da smo napušteni i da nas niko ne voli govori da naš um i ego cijelo vrijeme posežu za pogrešnom identifikacijom našeg bića na taj način što ne priznaju ništa drugo što ne dolazi iz njih samih.

Onog trenutka kad shvatimo da se negdje duboko u nama nalazi naše pravo istinsko biće, tj. suština koja čeka da bude oslobodjena iz tamnice i okova našeg uma i nesvijesti u koju smo cijeli zapali mi ćemo biti slobodni od svake vrste destruktivnog uticaja bez obzira odakle dolazio.

Koliko puta vam se desilo da u nekim trenucima uspijete da makar i na trenutak utišate buku vašeg uma i u tom momentu osjetite nevjerovatno spokojstvo i smirenost koja dolazi negdje iz dubine vašeg bića, a isto tako mnoge stvari koje niste znali ili ste zaboravili u tim trenucima vam izviru u svijest i vi se možete sjetiti čak i gdje ste zagubili neke stvari ili se sjetiti nekih podataka za koje ste mislili da ste ih zaboravili?

Prije neko veče mi se desilo da sam krenuo na bankomat da podignem nešto gotovine, i kako imam nekoliko raznih kartica nisam se ni trudio da upamtim pin codove za svaku od njih vec sam ih pohranio u memoriji telefona. Kad sam stigao do bankomata ustanovim da mi je telefon pokvaren, tj. da ne radi displej. U tom trenutku mi je bilo mrsko da se ponovo vraćam kući kako bih došao do svojih pinova već sam, usudio bih se reći, nekako podsvjesno na trenutak zaustavio buku uma i pokušao da se sjetim pin coda. Nije prošlo nekoliko sekundi a u mislima mi se pojavi odredjena kombinacija brojeva. Te iste brojeve ukucam u taster automata uvjeren da će mi isti pokazati da je u pitanju pogrešna kombinacija. Medjutim kombinacija je bila prava i ja sam podigao pare, nakon što sam došao do kola i sjeo u njih u namjeri da krenem kući pokušam opet da u svijest prizovem te brojeve ali ih više nisam znao.

Da li je pogubno dejstvo našeg uma moguće izbjeći i neutralisati i kako i na koji način?

Meni se u startu nudi odgovor u vidu toga da je za početak najvažnije da budemo svjesni svih njegovih negativnih efekata, njegovog dejstva i prisustva i da uvijek i u svakom trenutku nastojimo biti što više prisutni i svjesni svakog aspekta našeg bića i našeg postojanja. Svijest i znanje o tome da kao sastavni dio svog tijela imaš nešto što u stvari želi da te uništi i od tebe napravi i stvori nešto što to prirodi stvari nisi, sigurno nije niti prijatna niti u prvi mah prihvatljiva bilo kome, ali jednom kada vašom svijesti obasjate mračne ćoškove vaših nesvjesnih kutaka svijetlost će se zadržati i početi neizostavno da širi. To je nešto čemu se vrijedi radovati...

Ljubav

Ova riječ koja nosi izuzetno moćnu frekvenciju u sebi je možda sredstvo žestoke manipulacije ljudima vec dugo vremena. O čemu se zapravo radi?

Ljudska bića su, prije svega, duhovna bića u fizičkim tijelima i ta činjenica nam dosta govori o mnogobrojnim mogućnostima manipulisanja svime sto je vezano za ljudsku duhovnost, jer čovjek neke stvari prepoznaje a da cesto nije siguran odakle mu je to poznato. Oni koji igraju na kartu manipulacijom ljudske duhovnosti jako dobro znaju da je čovjek užasno žedan pravog i istinskog znanja, kao neko ko je danima u pustinji bez kapi vode i kad vidi čak i prljavu lokvu znaju da nece prezati da tu žedj ugasi bilo čime sto imalo liči na vodu.

Mi svi znamo iz dubina naših dusa da je ljubav univerzalna komponenta sveukupnog postojanja, da je ona pokretač i putokaz naših istinskih stremljenja ka razvoju i opstanku na ovom svijetu. Ljubav je nešto sto nas pokreće, opija, čini sretnim ili nesretnim, a ponekad i slijepim. Postavlja se pitanje da li je sve to zaista ljubav ili mozda samo spoj odredjenih hemijskih reakcija u nasem tijelu kao posljedica lučenja odredjenih hormona od strane žlijezda sa unutrašnjim lučenjem? Ako je tako zasto smo cijelo vrijeme sve ove reakcije i pojave podvodili pod riječ ljubav? Da li smo prevareni i izmanipulisani, ako jesmo zašto i od koga?

Čovjek koji počne da traga za pravim i istinskim znanjem vremenom sve više počinje da uvidja u kolikim zabludama, lažima i prevarama je živio i koliko pogrešnih stvari je naučio. Procesom socijalizacije njegove ličnosti koja obuhvata obrazovanje, vaspitanje, moralne i etičke norme, običaje i sl. vrsi se brutalno programiranje ljudskih bića a pod krinkom: „ljudi su društvena bića”. U pozadini svega ovoga stoje zle i pokvarene namjere OPS (opredijeljenje prema sebi) sila sa 4-tog denziteta da ovladaju našim životima u potpunosti. Čovjek je izmanipulisan do srzi a svaka sumnja i opiranje opšteprihvacenim standardima ponašanja, pravnim i religijskim normama i drugim životnim stereotipima za posljedicu ima osudu i javno izrugivanje svake individue, ili bolje rečeno zalutale ovčice koja se drzne da krene drugacijim putem od onoga koji nam je nametnut.

U svemu ovome ljubav igra veliki značaj. Naročito u zadnje vrijeme svjedoci smo brojnih kvazi duhovnih i slicnih pokreta koji uzimaju ovu, prije svega, plemenitu frekvenciju kao svoj „zaštitni znak” i glavnu opsesiju kojom u što vecoj mjeri nastoje da ljudima zamagle čula i prirodnu oštrinu i pronicljivost koju svaki čovjek ima, te pruzajuci mu, umjesto čiste izvorske vode prljavu lokvu, iz koje, kad se ljudi napiju, zapadaju u jos vecu tamu, zabludu i neznanje u kojoj su bili.

Ako pogledamo šta propagiraju sve glavne svjetske religije, većina sekti, new age pokret, tajna i polutajna društva, kao i razna udruženja i pokreti koje, na prvi pogled, imaju za cilj borbu protiv ljudske bijede, patnje, ratova i razaranja, vidjecemo da su sve pune nesporne i iskrene LJUBAVI a u svijetu, možemo slobodno reci, kroz istoriju nije bilo više smrti, ratova i razaranja. Ljubav koju oni sire i propagiraju milioni ljudi na ovoj planeti svakodnevno osjećaju na svojoj kozi u obliku bombi, nagaznih mina, terorizma, prijetnji, nasilja i dr. A ono sto im se poručuje od strane svih njih jeste: „voli sve i svakoga, i onoga koji ti želi i dobro i onoga koji ti želi zlo” ili ono famozno biblijsko: „ljubi bližnjeg svoga” (cak iako te surovo maltretira), „ako te neko ošamari, ti mu okreni i drugi obraz”, „ko tebe kamenom ti njega kruhom”i sl. „parole” kojih smo se svi mi dovoljno naslušali.

Sta je u pozadini svega ovoga? Prava i iskrena ljubav sigurno ne, ovime nam jasno i glasno porucuju da ne treba ništa da pitamo, gledamo, slušamo, razmišljamo, činimo bilo sta što nije u skladu sa njihovim ciljevima i planovima, vec da je dovoljno da samo usmjerimo svoju ljubav prema svemu što nas okružuje i patnje i boli ce nestati. Jer zaboga, ratovi, razaranja, ljudske patnje i druge nedace se desavaju negdje drugdje i nekome drugome i sve je to samo proizvod nase iskrivljene percepcije u pogledu nekih stvari, tako da bi najbolje bilo da što prije, i ako je moguće što više nas odjednom, zamislimo ovaj svijet kao čistu “cvjetnu livadu”, gdje uz cvrkut ptica i žuborenje potoka udišemo čist i mirisan vazduh a bombe i nasilje nad ljudima nisu stvarni već postoje onoliko koliko mi vjerujemo u to.

Da li vi vjerujete u ovo sve, i da li je to prava ljubav? Za mene nije. Po meni, najsličnije stanje koje bi se moglo uporediti sa ovim gore jeste tovljenje životinja pred klanje. Ljudima se bukvalno na ovakav način zamagljuje i iskrivljuje percepcija, a umjesto istinskog znanja o vlastitom biću i njegovoj prirodnoj i veličanstvenoj multidimenzionalnosti, podmeću mu se čiste bljuvotine poput one kad te neko napadne da mu se bez borbe i otpora prepustiš, a to je upravo ono što nam se i dogadja za cijelo ovo vrijeme.

Prava i istinska ljubav predstavlja znanje o nasoj suštini i svrsi postojanja, o našoj multidimenzionalnosti i našoj vječnosti. Prava i istinska ljubav je svjestlost kojom obasjavamo same sebe i sve s čime dolazimo u kontakt, to je razumijevanje, saosjecanje, milost i bitak. To je, takodje, pomaganje i služenje drugima, ali ne kao puki robovi vec kao suštinsko opredijeljenje postojanja u vidu OPD (opredijeljenje prema drugima) frekvencija u cilju razmjene znanja, svijetlosti i energije.

Ljubav je frekvencija koja vibrira mnogo brže i dinamičnije od zlobe, pakosti, mržnje i sl. i zbog toga je moćnija u odnosu na njih. Ova frekvencija je čista prijetnja destruktivnim i zlim silama koje drže svijet u pokornosti i pod kontrolom hiljadama godina i to je glavni razlog zbog čega je predmet brutalne manipulacije i zloupotrebe. Čovjek je biće ljubavi, svjetlosti i znanja i to mu niko niti smije niti može oduzeti, a sve ostalo je do nas.

Kako sportske manifestacije utiču na našu svijest...

Prije nekoliko dana, rekao bih po nekom automatizmu, prihvatim poziv od par prijatelja da zajedno sa njima odgledam neku utakmicu u bašti jednog kafića. Ništa čudno niti neobično, ako uzmemo u obzir da je jedna od glavnih atrakcija kod muškaraca gledanje omiljenih sportskih priredbi u navijanjem nabijenoj atmosferi ljetnih bašta kafića , što uz neizbježno ispijanje litara piva ugođaj čini potpunim.

Međutim, jedna druga stvar je mene te večeri bila „okupirala“ a to je nevjerovatan uticaj sadržine, toka i naravno na kraju rezultata te utakmice na mentalno i psihičko stanje većine ljudi koji su to sa ogromnom pažnjom pratili. U jednom momentu sam se našao kako na neki čudan neutralan način ili bolje rečeno „sa strane“ pratim emocionalne reakcije ljudi oko mene na tok utakmice i shvatim, tako reći, kristalno jasno kao da je svim tim ljudima na jedan podal i podmukao način bukvalno ukradena svijest i usmjerena da se bavi u suštini nebitnim stvarima.

Vika, deranje i psovke, ako je tok utakmice nepovoljan po one za koje se navija ili fascinatno i euforično slavljenje kad se postigne pogodak i kad se dodje do povoljnog rezultata ekipe za koju se navija su postali društveni i tako reći moralni standardi za svakog pripadnika određene socijalne grupacije (najčešće građani jedne zemlje ili u nekim slučajevima pripadnici iste nacije). Bez obzira da li se određena sportska manifestacija prati u bašti kafića i restorana, u kućama ispred malih ekrana ili direktno na stadionima i dvoranama, efekat je sasvim isti, bukvalno hipnotisana i opijena gomila nervoznih i euforičnih ljudi, sa strijepnjom i napetoćšu svojstvenim stanjima u kojima se donose neke najvažnije životne odluke ili se isčekuje ostvarenje neke neizvjesne i nepredvidive činjenice (događaja, okolnosti) od kojih zavisi dalji tok i pravac najvažnijih životnih tokova, za neko vrijeme ostaje potpuno koncentrisana i usmjerena na jedan jedini konkretan događaj koji je predmet apsolutne preokupacije njihove svijesti i percepcije.

I sam sam nebrojeno puta bio dio te jedne ogromne mašinerije izmanipulisanih i isprogramiranih ljudi koji su sa najvećom zebnjom, strahom i koncentracijom pratili takve masovne dogadjaje i dozvoljavao da budem usmjeren emotivno i mentalno u pravcima koje su diktirali ishodi tih događaja.

Često se može pročitati u štampi ili na nekom drugom mediju koliko je snažan intenzitet ljudske poistovjećenosti sa sportskim dešavanjima, svi smo nebrojeno puta vidjeli ružne slike iz raznih dijelova svijeta o divljanju razularenih navijačkih hordi, lupanju auta, izloga i brutalnih napada na druge grupe navijača ili čak običnih ljudi koji su se slučajem zatekli na putu vulkana emocija i nasilja od strane tih navijača.

Jedne prilike sam boravio u jednom gradu koji je poznat po dva velika i rivalska fudbalska kluba i slučajno sam naišao u jedan kvart kad su došli vatrogasci da intervenišu jer se bio zapalio stan u kojem je živio jedan bračni par koji se na smrt posvađao gledajući na TV-u utakmicu, obzirom da su oboje navijali za protivničke ekipe. Krajnji bilans tog porodičnog sukoba je bilo fizičko nasilje između bračnih drugova i zapaljen stan. Takvih i sličnih primjera je nebrojeno mnogo na cijelom ovom svijetu.

Ali šta je to što nas drži toliko okupirane i usmjerene na te događaje da se počinjemo potpuno poistovjećivati i idnetifikovati sa njima? Čak i do te mjere da se djeca od malih nogu uče za koga da navijaju, kupuju im se dresovi i druga sportska oprema idola i junaka njihovih roditelja a na psihičkom i emotivnom planu se uče netoleranciji i mržnji prema svima koji ne pripadaju istoj grupaciji obožavalaca i navijača.

Zbog čega nam se uopšte serviraju razne sportske manifestacije, evropska i svjetska prvenstva, nacionalne lige, olimpijske igre...kome je to toliko bitno? Ko ima koristi od svega toga a ko nema i da li nam je stvarno to sve potrebno, kao što se voli reći, u svrhe rekreacije i opuštanja, jer bih volio znati koliko se ljudi zaista iskreno opušta i rekreira uz sve to i koliko se iskreno osjećaju bolje i kvalitetnije ako su stalno u toku i redovno prate neke sportske dogadjaje?
Mislim da su nam svima većina odgovora na ova pitanja u startu poznata, ali rekli bismo...šta ćeš, čovjek se mora nečim zanimati u slobodno vrijeme...medjutim u tome i jeste "poenta".

Možda bi bilo korisno da sada bacimo pogled na jedan zanimljiv odlomak iz jednog teksta koji govori o tkz. „Los Voladoresima“, kako se nazivaju u knjigama Karlosa Kastanede, a radi se o čudnim i misterioznim „nefizičkim“ bićima koja vole da se hrane ljudskom emocionalnom energijom. Inače, cijeli tekst se nalazi na stranici:

http://www.galaksija.com/metafizika/voladoresi.htm


Zato se rado I nalaze na mjestima na kojima se skupljaju mase ljudi u emocionalnom raspoloženju: crkve, groblja I mrtvačnice spadaju u tradicionalna mjesta, dok danas sve više masovne priredbe, kao što su to koncerti, demonstracije, skupovi, nogometne utakmice I ostali sportski događaji, privlače brojne ne-ljudske goste, koji na svoj način sudjeluju u općem veselju. U skromnijoj mjeri to vrijedi I za javne zgrade, kao što su kolodvori, erodrome, uredi I škole, kao I za privatne zabave I bankete. Gdje god se skupljaju ljudi u “probavljivom” raspoloženju, ne nedostaje ni Voladoresa.
Kao vizualni dokaz postojanja Voladoresa, nasljednici Don Huana su javno pokazali fotografiju jednog Voladoresa, snimljenu nedugo prije toga na proljetnoj proslavi tibetanskih budista u ruševinama Teitihuacana. Fotograf je bio Castanedin poznanik, Marco Antonio Taram, vođa Casa-e Tibet u Mexico Cityu, koja je I organizirala proslavu, na kojoj je 90 000 kršćanskih I budističkih sudionika pod vodstvom Dalai Lame molilo za mir. Za vrijeme događaja je Marco Antonio, bez da je to primijetio, fotografirao ogromnu sjenu, koja se činila poput oblaka što plovi nad glavama mnoštva okupljenog na molitvu među piramidama.
Kad je Marco Antonio pri razvijanju fotografija otkrio neobičnu sjenu, koja ga je podsjetila na lik čovjeka u molitvi, zamolio je Carol Tiggs da ispita tu neobičnu sliku. Ona je preneražena odmah uzela kopiju fotografije za Castanedu I njegove pratilje. Svi su se složili u tome da je Marco Antonio fotografirao ogromnog Voladoresa, koji se toliko bio najeo emocionalne energije okupljenih molitelja, da je uspio djelomično se materijalizirati I čak postao vidljiv oku kamere. Shvatili su to onda kao znamenje, da je došlo vrijeme da se I taj dio njihovog znanja oslobodi svog ezoteričnog statusa I preda na javnost.(


Kao što i sami možemo vidjeti, ogromna koncentracija ljudi koji snažno i intenzivno emituju emocije mogu biti jako „zanimljivi“ i korisni nekim bićima koja mi nismo u stanju percipirati. Ta bića, pored toga što se izgleda hrane našom emocionalnom energijom, ali prije svega tkz. „negativnom“ koja vibrira na malim i kratkim frekvencijama, kao što su strah, strijepnja, tuga, mržnja...su u stanju na takav način kontrolisati i manipulisati naše živote da nas stalno i redovno dovode u takve životne situacije koje će nesporno iz nas iscijediti a njima servirati negativnu energiju, odnosno njihovu hranu. Slično kao što i mi uzgajamo razne životinje koje potom ubijamo i njima se hranimo, tako i navedena bića koordiniraju, usmjeravaju i kreiraju bukvalno naše živote na način koji je pogodan za redovno obezbijeđivanje njima neophodne energije.

Nekoliko jako dobrih tekstova o otimanju, iznuđivanju i manipulisanju ljudskom energijom i sviješću od strane bića sa jednog višeg razvojnog stepena u odnosu na nas, možemo pronaći na ovim stranicama:

http://svjesnost.com/?p=13

http://svjesnost.com/?p=11

http://svjesnost.com/?p=9

http://svjesnost.com/?p=4

Međutim, i pored svega ovoga možemo li reći da je potpuno očigledno da čovjek živi u jednom specifičnom okruženju koje mu bukvalno ne dozvoljava da se posveti svojoj pravoj i istinskoj multidimenzionalnoj i spiritualnoj prirodi. Svakodnevna borba za egzistenciju u surovim uslovima ovog materijalističkog svijeta većini ljudi ne ostavlja ni minimum energije i svijesti koje bi mogli upotrijebiti i usmjeriti u pravcu vlastite duhovne samospoznaje. Da li je to sve slučajno ili nešto jako krupno stoji iza toga? Kada dođemo mrtvi umorni sa posla, puni svakodnevnih briga, strahova i iščekivanja ko može ostati dovoljno pribran i reći: „sad ću se malo posvetiti samom sebi i svojoj samospoznaji“ ili ćemo zgrabiti daljinski u ruke i početi listati kanale na TV kojih je iz dana u dan sve više u globalnoj ponudi... A možda ćemo otići i sa nekim društvom gledati neku utakmicu koja u tom trenutku svima nama „život znači“, ali jedno je sigurno, naša percepcija je slučajno ili namjerno, prosudite sami, zarobljena i usmjerena prema pravcima koji nas iz dana u dan sve više odvajaju od prirode našeg istinskog bića.

Da li ćemo i dalje dopuštati da nas život tretira kao obične mašine koje se pale, gase i usmjeravaju tamo gdje to „nekom drugom“ odgovara a nama se zauzvrat usadi u svijest da je to naša vlastita potreba bez čijeg zadovoljenja nebismo mogli normalno živjeti?
I ko danas uopšte normalno živi?