Destruktivno dejstvo uma

Slavna izreka „Cogito ergo sum“ – „mislim dakle postojim“ koju je Rene Descartes (1596 – 1650), francuski filozof, fizičar i matematičar, postavio kao osnovno načelo svoje filozofije, a neki ovo poimaju i kao vrhunski stav čovjekovog poimanja samog sebe i svog postojanja, zaslužuje da se preispita ne samo sa naučno-empirijskog već i sa određenog metafizičkog i „suštinskog“ aspekta.

Na prvi pogled misao koja nadahnjuje i inspiriše čovjekovu žudnju za slobodom, individualnošću, kreativnošću i jasnom odvojenošću od životinjskog svijeta, ali s druge strane misao koja nas, možda, nije oplemenila ničim drugim do najskrivenijim i najsofisticiranijim robovsko-zavisnim položajem koji uopšte možemo da zamislimo.

Da li smo mi robovi svog uma? Usudio bih se reći da sam ovo napisao u „mračnom srednjem vijeku“ sigurno me nebi me mimoišla jedna fina lomača, po mogućnosti na nekom gradskom trgu prepunom euforične i strahom ispunjene svjetine, koja je došla da isprati u pakao još jednu izgubljenu dušu koja se drznula da se drsko izdvoji iz svoje socijalne sredine.

Čitajući raznu literaturu nailazio sam na pojedine autore koji su često naglašavali da naš um gospodari nama umjesto da mi gospodarimo njim, ali možda najsnažniju interpretaciju negativnog i destruktivnog dejstva čovjekovog uma sam pronašao u poznatom djelu „Moć sadašnjeg trenutka“ od Eckhart Tolle-a. Tolle govori kako nas naš um drži u potpunoj nesvijesti i da nas odvaja i drži što dalje od jedine i stvarne „oblasti“ našeg postojanja a to je sadašnji trenutak. Stalna tendencija ljudskog uma da proizvodi i stvara u našoj psihi strašnu buku tako što uvijek nešto traži, zahtijeva, te nas redovno drži u iluziji da nas prava sreća i ispunjenje čeka u određenoj vremenskoj tački koja se nalazi negdje u budućnosti a isto tako nikad ne propušta priliku ni da nas podsjeti na bolnu prošlost utiče da se u nama, tokom vremena usljed proživljavanja teških i bolnih emocija, stvara jedna vrsta otjelotvorenog bola, koju kao breme nosimo cijelog života i koja u značajnom dijelu upravlja našim radnjama, aktivnostima i našim životom.

Još jedna jako dobra interpretacija štetnog uticaja ljudskog uma je data na ovom linku:

http://www.galaksija.com/metafizika/predatorov_um.htm

U ovom tekstu se govori o jednoj svojevrsnoj „stranoj instalaciji“ koja nam je nekad davno ugradjena iz razloga kako bi bili potpuno odvojeni od objektivne stvarnosti ljudske svijesti i naše istinske multidimenzionalne prirode. Ovom instalacijom koju mi danas poznajemo kao naš mozak, a i u modernoj medicini postoji jedan termin koji se zove „reptilski mozak“ i misli se na jedan specifičan dio ljudskog mozga koji je u svemu nalik onome koji se nalazi kod gmizavaca, ljudska bića su dobila razum ali izgubila nešto što im je izvorno pripadalo a to je svijest i percepcija o našoj multidimenzionalnosti i vječnosti postojanja našeg istinskog bića.

U svojoj knjizi „Aktivna strana beskraja“ poznati američki autor Karlos Kastaneda je iznio frapantan podatak:

“Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici.

Grabljivac je naš vladar i gospodar. On nas je učinio poslušnim i bespomoćnim. Ako želimo da se pobunimo on guši našu pobunu, ako želimo da se ponašamo nezavisno on zahteva da to ne činimo.” […]

Sada si svojim vlastitim naporom došao do onoga što su šamani drevnog Meksika nazivali temom nad temama. Sve vreme ti o tome govorim na indirektan način, nagoveštavajući ti da nas je nešto zarobilo. Mi smo zaista zatvorenici!”[…]

“Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života. Baš kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvek na raspolaganju.” […]

" Želim da se obratim tvom analitičkom umu. Razmisli za trenutak i reci mi kako bi objasnio protivrečnost između inteligencije čoveka-inženjera i gluposti njegovog sistema verovanja, ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja. Šamani veruju da su nam grabljivci dali naš sistem verovanja, naše predstave o dobru i zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove o uspehu ili promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji čine da budemo samozadovoljni, da se ponašamo šablonski i da budemo egomanijaci. " […]

Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, grabljivci izvode čudesan manevar – izvanredan, naravno, s tačke gledišta stratega koji se bori, a jeziv za one koji zbog njega stradaju. Oni nam daju svoj um! Da li me čuješ? Grabljivci nam daju svoj um, koji postaje naš um. Um grabljivca je barokni, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven.[…]

“Kroz taj um, koji je na kraju krajeva njihov um, predatori ubacuju u zivote ljudskih bica sta god im odgovara. Na taj nacin oni ljudima obezbjeduju i jedan odredeni stepen sigurnosti koji treba da djeluje kao jedan pufer (odbojnik, prim. prev.) protiv njihovog straha."

Kastaneda je jasno naglasio nešto što nisu ni Tolle, ni Gurdjijev ni mnogi drugi koji su i sami ukazivali na to sve, ali bez odredjivanja i konkretizovanja krajnjeg „krivca“ ovakvog stanja.

Kao što možemo vidjeti iz naprijed navedenih opisa naš um se ponaša kao samostalna individua ili entitet, i jedno od možda najvećih zala koja je načino ljudskom biću jeste što je preokrenuo i zloupotrebio jednu iskonsku i čistu emociju i svijest o važnosti čovjekovog integriteta i njegovog sveukupnog postojanja u mizerni i jadni osjećaj samovažnosti koji je potkrijepljen stalnim dejstvom našeg ega, i na taj način pravi od nas jadna stvorenja koja čitav život provode u nekom grču i naporu da dokažu samima sebi i svima drugima kako smo samo mi važni i kako smo uvijek u pravu i ono što činimo i radimo, pa i po cijenu da u samoj našoj podsvjesti znamo da to nije tako.

Neprekidna borba za nekim samodokazivanjem, objašnjavanjem, zahtjevi za pažnjom drugih ljudi prema nama i užasnom bolu koji osjećamo kada mislimo da smo napušteni i da nas niko ne voli govori da naš um i ego cijelo vrijeme posežu za pogrešnom identifikacijom našeg bića na taj način što ne priznaju ništa drugo što ne dolazi iz njih samih.

Onog trenutka kad shvatimo da se negdje duboko u nama nalazi naše pravo istinsko biće, tj. suština koja čeka da bude oslobodjena iz tamnice i okova našeg uma i nesvijesti u koju smo cijeli zapali mi ćemo biti slobodni od svake vrste destruktivnog uticaja bez obzira odakle dolazio.

Koliko puta vam se desilo da u nekim trenucima uspijete da makar i na trenutak utišate buku vašeg uma i u tom momentu osjetite nevjerovatno spokojstvo i smirenost koja dolazi negdje iz dubine vašeg bića, a isto tako mnoge stvari koje niste znali ili ste zaboravili u tim trenucima vam izviru u svijest i vi se možete sjetiti čak i gdje ste zagubili neke stvari ili se sjetiti nekih podataka za koje ste mislili da ste ih zaboravili?

Prije neko veče mi se desilo da sam krenuo na bankomat da podignem nešto gotovine, i kako imam nekoliko raznih kartica nisam se ni trudio da upamtim pin codove za svaku od njih vec sam ih pohranio u memoriji telefona. Kad sam stigao do bankomata ustanovim da mi je telefon pokvaren, tj. da ne radi displej. U tom trenutku mi je bilo mrsko da se ponovo vraćam kući kako bih došao do svojih pinova već sam, usudio bih se reći, nekako podsvjesno na trenutak zaustavio buku uma i pokušao da se sjetim pin coda. Nije prošlo nekoliko sekundi a u mislima mi se pojavi odredjena kombinacija brojeva. Te iste brojeve ukucam u taster automata uvjeren da će mi isti pokazati da je u pitanju pogrešna kombinacija. Medjutim kombinacija je bila prava i ja sam podigao pare, nakon što sam došao do kola i sjeo u njih u namjeri da krenem kući pokušam opet da u svijest prizovem te brojeve ali ih više nisam znao.

Da li je pogubno dejstvo našeg uma moguće izbjeći i neutralisati i kako i na koji način?

Meni se u startu nudi odgovor u vidu toga da je za početak najvažnije da budemo svjesni svih njegovih negativnih efekata, njegovog dejstva i prisustva i da uvijek i u svakom trenutku nastojimo biti što više prisutni i svjesni svakog aspekta našeg bića i našeg postojanja. Svijest i znanje o tome da kao sastavni dio svog tijela imaš nešto što u stvari želi da te uništi i od tebe napravi i stvori nešto što to prirodi stvari nisi, sigurno nije niti prijatna niti u prvi mah prihvatljiva bilo kome, ali jednom kada vašom svijesti obasjate mračne ćoškove vaših nesvjesnih kutaka svijetlost će se zadržati i početi neizostavno da širi. To je nešto čemu se vrijedi radovati...

Ljubav

Ova riječ koja nosi izuzetno moćnu frekvenciju u sebi je možda sredstvo žestoke manipulacije ljudima vec dugo vremena. O čemu se zapravo radi?

Ljudska bića su, prije svega, duhovna bića u fizičkim tijelima i ta činjenica nam dosta govori o mnogobrojnim mogućnostima manipulisanja svime sto je vezano za ljudsku duhovnost, jer čovjek neke stvari prepoznaje a da cesto nije siguran odakle mu je to poznato. Oni koji igraju na kartu manipulacijom ljudske duhovnosti jako dobro znaju da je čovjek užasno žedan pravog i istinskog znanja, kao neko ko je danima u pustinji bez kapi vode i kad vidi čak i prljavu lokvu znaju da nece prezati da tu žedj ugasi bilo čime sto imalo liči na vodu.

Mi svi znamo iz dubina naših dusa da je ljubav univerzalna komponenta sveukupnog postojanja, da je ona pokretač i putokaz naših istinskih stremljenja ka razvoju i opstanku na ovom svijetu. Ljubav je nešto sto nas pokreće, opija, čini sretnim ili nesretnim, a ponekad i slijepim. Postavlja se pitanje da li je sve to zaista ljubav ili mozda samo spoj odredjenih hemijskih reakcija u nasem tijelu kao posljedica lučenja odredjenih hormona od strane žlijezda sa unutrašnjim lučenjem? Ako je tako zasto smo cijelo vrijeme sve ove reakcije i pojave podvodili pod riječ ljubav? Da li smo prevareni i izmanipulisani, ako jesmo zašto i od koga?

Čovjek koji počne da traga za pravim i istinskim znanjem vremenom sve više počinje da uvidja u kolikim zabludama, lažima i prevarama je živio i koliko pogrešnih stvari je naučio. Procesom socijalizacije njegove ličnosti koja obuhvata obrazovanje, vaspitanje, moralne i etičke norme, običaje i sl. vrsi se brutalno programiranje ljudskih bića a pod krinkom: „ljudi su društvena bića”. U pozadini svega ovoga stoje zle i pokvarene namjere OPS (opredijeljenje prema sebi) sila sa 4-tog denziteta da ovladaju našim životima u potpunosti. Čovjek je izmanipulisan do srzi a svaka sumnja i opiranje opšteprihvacenim standardima ponašanja, pravnim i religijskim normama i drugim životnim stereotipima za posljedicu ima osudu i javno izrugivanje svake individue, ili bolje rečeno zalutale ovčice koja se drzne da krene drugacijim putem od onoga koji nam je nametnut.

U svemu ovome ljubav igra veliki značaj. Naročito u zadnje vrijeme svjedoci smo brojnih kvazi duhovnih i slicnih pokreta koji uzimaju ovu, prije svega, plemenitu frekvenciju kao svoj „zaštitni znak” i glavnu opsesiju kojom u što vecoj mjeri nastoje da ljudima zamagle čula i prirodnu oštrinu i pronicljivost koju svaki čovjek ima, te pruzajuci mu, umjesto čiste izvorske vode prljavu lokvu, iz koje, kad se ljudi napiju, zapadaju u jos vecu tamu, zabludu i neznanje u kojoj su bili.

Ako pogledamo šta propagiraju sve glavne svjetske religije, većina sekti, new age pokret, tajna i polutajna društva, kao i razna udruženja i pokreti koje, na prvi pogled, imaju za cilj borbu protiv ljudske bijede, patnje, ratova i razaranja, vidjecemo da su sve pune nesporne i iskrene LJUBAVI a u svijetu, možemo slobodno reci, kroz istoriju nije bilo više smrti, ratova i razaranja. Ljubav koju oni sire i propagiraju milioni ljudi na ovoj planeti svakodnevno osjećaju na svojoj kozi u obliku bombi, nagaznih mina, terorizma, prijetnji, nasilja i dr. A ono sto im se poručuje od strane svih njih jeste: „voli sve i svakoga, i onoga koji ti želi i dobro i onoga koji ti želi zlo” ili ono famozno biblijsko: „ljubi bližnjeg svoga” (cak iako te surovo maltretira), „ako te neko ošamari, ti mu okreni i drugi obraz”, „ko tebe kamenom ti njega kruhom”i sl. „parole” kojih smo se svi mi dovoljno naslušali.

Sta je u pozadini svega ovoga? Prava i iskrena ljubav sigurno ne, ovime nam jasno i glasno porucuju da ne treba ništa da pitamo, gledamo, slušamo, razmišljamo, činimo bilo sta što nije u skladu sa njihovim ciljevima i planovima, vec da je dovoljno da samo usmjerimo svoju ljubav prema svemu što nas okružuje i patnje i boli ce nestati. Jer zaboga, ratovi, razaranja, ljudske patnje i druge nedace se desavaju negdje drugdje i nekome drugome i sve je to samo proizvod nase iskrivljene percepcije u pogledu nekih stvari, tako da bi najbolje bilo da što prije, i ako je moguće što više nas odjednom, zamislimo ovaj svijet kao čistu “cvjetnu livadu”, gdje uz cvrkut ptica i žuborenje potoka udišemo čist i mirisan vazduh a bombe i nasilje nad ljudima nisu stvarni već postoje onoliko koliko mi vjerujemo u to.

Da li vi vjerujete u ovo sve, i da li je to prava ljubav? Za mene nije. Po meni, najsličnije stanje koje bi se moglo uporediti sa ovim gore jeste tovljenje životinja pred klanje. Ljudima se bukvalno na ovakav način zamagljuje i iskrivljuje percepcija, a umjesto istinskog znanja o vlastitom biću i njegovoj prirodnoj i veličanstvenoj multidimenzionalnosti, podmeću mu se čiste bljuvotine poput one kad te neko napadne da mu se bez borbe i otpora prepustiš, a to je upravo ono što nam se i dogadja za cijelo ovo vrijeme.

Prava i istinska ljubav predstavlja znanje o nasoj suštini i svrsi postojanja, o našoj multidimenzionalnosti i našoj vječnosti. Prava i istinska ljubav je svjestlost kojom obasjavamo same sebe i sve s čime dolazimo u kontakt, to je razumijevanje, saosjecanje, milost i bitak. To je, takodje, pomaganje i služenje drugima, ali ne kao puki robovi vec kao suštinsko opredijeljenje postojanja u vidu OPD (opredijeljenje prema drugima) frekvencija u cilju razmjene znanja, svijetlosti i energije.

Ljubav je frekvencija koja vibrira mnogo brže i dinamičnije od zlobe, pakosti, mržnje i sl. i zbog toga je moćnija u odnosu na njih. Ova frekvencija je čista prijetnja destruktivnim i zlim silama koje drže svijet u pokornosti i pod kontrolom hiljadama godina i to je glavni razlog zbog čega je predmet brutalne manipulacije i zloupotrebe. Čovjek je biće ljubavi, svjetlosti i znanja i to mu niko niti smije niti može oduzeti, a sve ostalo je do nas.