Matrix KS i new age

New age pokret predstavlja snažnu reakciju "matrix kontrolnog sistema" (matrix KS) na skorašnji kraj ovakvog svijeta kakav je nama poznat i predstavlja svojevrsnu "podvalu" ljudima koji su gladni samospoznaje i spiritualnog napretka, podlo koristeći njihove urodjene mane i nesavršenosti i dovodeći ih tako u specifičan položaj otupljivanja primarnih nagona za kritičnost i mogućnost sagledavanja objektivne realnosti.

New age snažno potiče subjektivizam i "wishfull thinking" (željeno razmišljanje) način razmišljanja dovodeći tako ljude u još veću zabludu i uspavanost nego sto je bila prije njihovog susreta sa tom pogubnom idejom.

Tkz. new agere ćete lako prepoznati po tome sto se vrlo lako "upale" na nečije tudje razmišljanje koje nije u skladu sa njihovim rezonima i znanjem, u stanju su da se do zadnjeg atoma snage vraćaju tamo odakle su protjerani, nastojeci da nevjerovatnom upornošću brane svoje stavove i napadaju tudje.
Uglavnom nemaju ni minimum tolerancije za tudja postignuća i tudji rad koji se kosi sa njihovim uvjerenjima i u stanju su uložiti nevjerovatne količine energije kako bi drugima a najviše sebi objasnili i dokazali da su samo oni u pravu i da samo oni sve znaju.
Pri tom nastoje da zadobiju što veći publicitet i podršku od strane kruga ljudi koji se po nekom osnovu nalazi oko njih.

Jedan citat iz narednog teksta odlično opisuje njihov način razmišljanja:

Međutim, od jednog nju-ejđera se ne može očekivati da će on bilo šta istinski pozitivno napraviti u vremenima kad se svjesnim djelovanjem može odlučivati sudbina čovječanstva. Nije potrebno zalaziti duboko u neku metafiziku, dovoljno je sagledati stvar sa nivoa naše današnje "realnosti". Na primjer, ukoliko grupa OPS entiteta u kontekstu svog plana za uspostavljanje Novog svjetskog poretka izvede napad Svjetski Trgovinski Centar i Pentagon, čije posljedice će biti hiljade ubijenih, osakaćenih i napaćenih ljudi, kako od tog napada tako i od ovog "rata protiv terorizma" koji se trenutno vodi, jedan klasični američki građanin new-age tipa neće biti u stanju bilo šta da poduzme protiv te vrste barbarizma. Zašto? Prvo, on ne želi da razmišlja o negativnim stvarima, jer prema njegovim teorijama, - samim razmišljanjem o njima on daje energiju tim negativnim stvarima, odnosno, negativnim aspektima realnosti, te ih tako "pojačava"! Drugo, ukoliko on i vidi da se nešto negativno dešava, on će to ignorisati ili se u mislima omotavati zaštitnim čahurama raznih geometrijskih oblika, svjetlošću ove ili one boje a onda projicirati "ljubav" na ovu planetu ili čovječanstvo. Njemu neće padati na pamet da prouči pozadinu tih događanja, “jer je sve to veoma negativno”. On neće biti u stanju da odredi prave krivce niti da nešto preduzme protiv njih. Nju-ejdžer će se izjašnjavati protiv barbarizma a da istovremeno protiv barbarizma neće prstom da makne. On će se radije baviti vizualiziranjem, čišćenjem svojih ili tuđih čakri, upražnjavanjem kojekavih "merkaba meditacija" itd..

Naravno, u mnogim tzv. new-age konceptima ima istine, međutim, nju-ejđeru nije jasno da se i tu istina koristila sa svrhom izvitoperenja objektivne realnosti (isto kao i u “svetim knjigama” i svemu ostalom). Nju-ejđeri su u tom smislu majstori u projiciranju vlastitog subjektivizima na realnost u kojoj žive.

Tako, ništa ljepše za "kontrolni sistem" od čovjeka new-age tipa. On je kao ovca koja radi na vlastitom omamljivanju sve dok na nju ne dođe red.

Tekst se u cjelini nalazi na ovom linku

U nastavku slijedi prevod jednog jako zanimljivog teksta koji se u originalu nalazi ovdje

UVOD U MATRIX


Šta je to matrix? Škola ili zatvor, zavisi od toga šta izaberete. U jednu ruku, to je jedan hiperdimenzionalni obrazovni sistem koji ubrzava vašu srazmjeru spiritualne evolucije pod uslovom da sa rastvorljivim iskustvima reagujete vašim mislima, emocijama i spiritualnim sastavom. U drugu ruku, mnoga od ovih iskustava manifestuju se kao predatorske snage koje vrebaju preko vaših slabosti. Naravno, jedini nacin da spriječite da budete izmanipulirani od ovih sila jeste da otkrivate, integrišete i transformišete vaše slabosti u snagu, na taj način indirektno izvršavate višu svrhu Matrix sistema, koja vam pomaže da to sve prevaziđete. Međutim, te hiperdimenzionalne predatorske snage posjeduju slobodnu volju i imaju svoj vlastiti program rada, koji se sastoji u širenju njihovog temelja moći i održavanju samih sebe putem hranjenja ljudskom emocionalnom energijom i tako što svakoga sprečavaju da postane dovoljno svjestan da doda destabilizujući uticaj u ovaj svojevrsni zatvor/farmu koji se odvija ovdje na planeti zemlji. Totalno sumiranje tog njihovog hiperdimenzionalnog manipulativnog sistema moglo bi se nazvati „Matrix kontrolni sistem“ – jedna škola teških udaraca koja još više oslabljuje duhovnu slabost ili još više jača duhovnu snagu, u zavisnosti sa njihovim izborom da budu žrtve ili ratnici.


Hiperdimenzionalni Predatori:

• Iza ljudskih nivoa evolucije postoji nekoliko nivoa koji su zauzeti od strane izuzetno sofisticiranih formi života, uključujući neprijateljska bića sa sposobnošću prevazilaženja prostora i linearnog vremena, čitanja misli, manipulisanja emocijama, manipulisanja nesvjesnim pojedincima i prikazivanjem samih sebe u i izvan naše fizičke stvarnosti.

• Oni trebaju emocionalnu/eteričku/vitalnu energiju kako bi održali same sebe; čovječanstvo je jako dugo vremena njihov glavni izvor hrane. Oni se hrane preko energije koja je u rezonanci sa njihovom vlastitom vibracijskom frekvencijom: negativne emocije, psihičke patnje i perverzna seksualna energija. Biti pohlepni kao oni, radije nego jednostavno sakupiti prirodnu okolnu energiju emitovanu od strane onih koji slobodno biraju da se zalažu za ponašanje zasnovano na vibracijama ljubavi, ovi predatori nastoje da prouzrokuju ignorisanje, patnju i perverzije kod što je moguće više ljudi kako bi maksimalno prikupili njihovu energiju. Sve dok ovo još uvijek nije „tehnički“ nasilje nad slobodnom voljom ( zato što oni mogu obuhvatati samo naše skrivene negativne tendencije koje se već nalaze unutar nas ), njihovo moćno muženje energije preko „Matrix kontrolnog sistema“ sačinjava jedan debalans zato što to podstiče ignorisanje i robovanje umjesto svjesnost i slobodu.


Potiskivanje svijesti:

• Zbog toga što neprijateljske hiperdimenzionalne snage imaju izvorna stečena prava u „Matrix kontrolnom sistemu“, oni sa nevjerovatnom odlučnošću guše svaki destabilizirajući faktor koji bi mogao narušiti njihov izvor hrane. Bilo ko da započne sa procesom buđenja i ponovnog sticanja vlastitih moći i slobode je istog momenta naciljan. Takvo ciljanje mete (pojedinca) je usmjereno na njegovo vraćanje u san, čineći ga nemoćnijim, ili postizanjem da počne gubiti vjeru u nastavak svog puta samospoznaje.
• Kada se dogodi (pojavi) jedan lični impuls (podstrek) prema slobodi, jedan podjednak i suprotan impuls je smješten u to kretanje, privlačeći prema meti razne negativne sinhronizovane prilike koje se aktiviraju ka snižavanju iskustava radi odmicanja tih impulsa od puta ka slobodi. Ovo uključuje situacije koje prouzrokuju strah, poremećaje uma, patnju, sumnju, depresiju, slabljenje u nižim impulsima i „samo-služeće“ ponašanje. Ponekada ovaj fenomen nastaje prirodno iz zakona inercije, u drugim slučajevima to je aktivno proširivanje (pojačavanje) ovih suprotnih impulsa od strane negativnih hiperdimenzionalnih sila radi sprečavanja (neutralisanja) raznih prijetnji prije nego što one postanu značajnije (moćnije).
• Drugi metodi potiskivanja uključuju razne sabotaže i ometanja ciljane individue preko ljudi koji se nalaze u njenoj blizini i koji su otvoreni za direktnu manipulaciju. Svako ko ne uspije biti potpuno svjestan u sadašnjem trenutku može postati jedna obična marioneta toliko dugo koliko mu je pažnja usmjerena negdje drugdje. Odstupanja (pogreške) u pažnji su dovoljne za jedan podsvjesni umetnuti impuls čija su posljedica riječi ili akcija koje su za žaljenje. Većina ljudi na ovom svijetu ne postavlja kao svoje prioritete svjesnost i pažljivost, umjesto što žive svoj život u jednom polu-svjesnom stanju sna koji ih čini veoma pogodnim da budu obični pioni „Matrix kontrolnog sistema“. Neki su rođeni sa nedovoljnim nivoom individualne svijesti da ikada iskuse neki lucidni momenat, i to su oni koji čine primarnu vrstu Matrix agenata, njihovo funkcionisanje kao agenata se odnosni na onaj trenutak u vremenu kada mi propuštamo da pazimo na sebe. Usljed velike količine usnulih ljudi u ovoj populaciji, „Matrix kontrolni sistem“ nema nikakvih problema u pronalaženju „šahovskih figura“ za manevrisanje unutar mjesta oko ciljanih individua.


Šira slika:

• Sve dok jednom možda prestanemo biti izvor nepravdi protiv nas samih, mi smo njihovi uzročnici. Matrix, čak i sa svojim nivoima debalansa i korupcije od onih entiteta sa slobodnom voljom koji su preskočili svoje mjesto u prirodi kao rastvorljivih bljuvača vatre, je pored svega toga ipak još uvijek jedan program za učenje koji je po svemu odgovarajući našoj vlastitoj ignoranciji i slabostima. To možda može biti predatorova odluka i izbor da nas napadne ali je do nas kako ćemo prihvatiti taj napad i da li ćemo mu podleći. „Matrix kontrolni sistem“ nas može pogoditi (dotaći) samo sa onim elementima (stvarima) koji se nalaze u nama samima i koji odgovaraju njihovoj niskoj vibracijskoj prirodi. Napadi služe da identifikuju naše vlastite slabosti, tako da oni uvijek znaju gdje da preduzmu sledeći korak na nečijem putu duhovnog (spiritualnog) buđenja.

Ja bih najradije ovaj zadnji dio teksta koji se odnosi na „širu sliku“ postavio na sva moguća mjesta kako bi to što više ljudi pročitalo.

Naime, kad sam naišao na ovaj tekst odmah me je privuklo što je tu izneseno nekoliko osnovnih ideja i vidjenja matrixa kao sofisticirane iluzije našeg života u ovom 3D okruženju, a to je:

- da je matrix škola ili zatvor, kako za koga i kako ko odluči da posveti svoje vrijeme koje provodi na ovom svijetu,

- da on može uzrokovati ili naše potpuno osolobodjenje i povratak svojim prvobitnim moćima i multidimenzionalnom načinu postojanja ili vraćanje u još dublji san, a pogotovo onih koji su malo počeli da se bude pa su postali zatečeni i donekle iznenadjeni mnogim zamkama koje u sklopu matrixa nudi „new age“ sa svojim slatkastim i lažnim principima i stavovima, obično takvi postanu najvjernije i nabolje sluge ili matrix „agenti“ zaduženi isključivo da vraćaju „zalutale ovčice“ nazad u stado i

-što jasno ističe da u sklopu ove iluzije življenja predatorove napade možemo doživjeti ili kao brutalne udarce pod čijom silinom ćemo podleći odmah ili nakon nekog vremena ili kao šansu i priliku, ili još bolje, kao svojevrsni trening za povećanje vlastitog nivoa svjesnosti i percepcije.

U tom smislu bi smo vrlo lako mogli reći i jedno „hvala“ predatorima i njihovim slugama ali ne i dati svoju ljubav, što mnogi ukazuju da bi smo inače trebali, jer davati ljubav onim bićima kojima je jedini cilj i način funkcionisanja uvlačenje i prikupljanje tudje energije samo u same sebe a ne i njeno dijeljenje i odašiljanje prema drugima predstavlja flagrantno kršenje jednog od osnovnih zakona postojanja i egzistiranja u cijelom univerzumu i kao takvo predstavlja još samo jednu vještu podvalu matrix KS-a i new agea kao njegove spiritualno-ideološke osnove.

Na kraju, pokušajmo poći od samih sebe, pokušajmo svim ljudima koji nas okružuju dati maksimum svoje tolerancije i razumijevanja za što god da rade a što se nas same direktno ne tiče, a ukoliko oni to ne žele već isključivo hoće da nam sa silu otimaju energiju i nameću svoja shvatanja i stavove protivno našoj volji, mi ih moramo potpuno isključiti iz naših života koliko je god to moguće.

Ali isto tako, pokušajmo da im maksimalno pomognemo onda kad nas isključivo oni za to zamole i upitaju. Na taj način indirektno pomažemo i nama samima jer u jednom „svetom“ činu uzajanme razmjene energije i znanja sa drugima koji to iskreno žele i traže mi podižemo jedan zajednički nivo spiritualne vibracije i usvajajući na taj način nova znanja i stavove postajemo napredniji i svjesniji.

S druge strane new age, koji se nalazi direktno pod „pokroviteljstvom“ matrix KS-a pogubno utiče na ljude koji ga usvoje na taj način da njima nije ni najmanje stalo do razumijevanja i istinskog poštovanja drugih ljudi i do objektive percepcije realnosti, upravo zbog toga što su im „puna usta“ neke ljubavi, „ljubičastih“ tehnika raznih meditacija i drugih načina nasilne i neprirodne izmjene stanja svijesti i u cijelom tom njihovom sistemu nema ni malo mjesta za ljude koji to ne prihvataju i imaju drugačije poglede na to sve.

Njihova lažna skromnost i empatičnost postaju brzo razotkriveni kada dodju na bilo koji način u dodir sa nekim ko smatra recimo, da ljubav nije dijeljenje pusa i pusica vec medjusobna razmjena znanja i energije na principima dobrovoljnosti i uzajamnog poštovanja.

Njih užasno boli i od toga postaju vidno agresivni i podli kad se ukaže na neke stvari koje u podsvijesti i oni sami osjećaju da postoje ali se sa užasnom snagom i energijom bore da diskredituju svačije razmišljanje i spoznaju u tom pravcu, pa tako za njih ne postoje vanzemaljci koji crpe ljudima energiju, ne postoje reptili koji nama vladaju, za njih je sve to samo proizvod izmučenog uma kojeg što prije treba umiriti slatkim meditacijama, raznim tehnikama vizualizacije svega samo ne onoga što istinski postoji.

Za njih je objektivna realnost sve ono što možemo vizualizirati, pa tako recimo ako se zateknete na prostorima ex yu negdje početkom 90-tih sve što treba da učinite jeste da samo vizualizirate da sve to stvarno ne postoji, da ljudi stvarno ne ginu oko vas, da se ne protjeruju, da se ne dive psihopatama koji se predstavljaju kao njihove vodje i da ih oni ne tjeraju u smrt i patnju već da je to samo proizvod našeg uma kojeg treba što prije umiriti meditacijom i nekom od tehnika vizualizacije i slično...

Ljubav se ne zamišlja i ne želi ona se jednostavno ima i daje se onome ko ju je spreman pravilno prihvatiti i proslijediti

Sam svoj (ne)prijatelj

Ovih dana nešto intenzivno razmišljam o tkz. ljudskoj nesvijesti. Čime je uzrokovana, kako je prevazići i mnoštvo drugih pitanja…

Razmišljam, takođe, šta je to što nas ljude stalno tjera da jedne druge napadamo, kritikujemo, analiziramo, odnosno bukvalno da jedni drugima ne damo mira.
Homo homini lupus, kaže poznata latinska izreka ili u prevodu „čovjek je čovjeku vuk“ i mislim da pogađa u „suštinu“ stvari. Svako od nas je barem jednom u životu nekom drugom nešto učinio što nikad nebi želio da njemu neko učini i svako od nas je barem jednom u životu iskritikovao nekoga zbog nečega zbog čega bi svako drugi imao punu osnovu da iskritikuje njega samog.
Ali zbog čega onda činimo takve stvari i zbog čega imamo tu nevjerovatnu potrebu da sudimo nekome za ono za šta nemamo niti pravo, niti znanje i zbog čega sebi umišljamo da to isto imamo?

Lažna ličnost

Da ne ulazim sada u gnostičke i metafizičke definicije i podjele ovih pojmova reći ću samo da sam odavno spoznao da nama ljudima vlada jedna „lažna ličnost“. Ovdje ću pokušati objasniti kako sam je ja lično shvatio i doživio.
Možda bi pravilniji izraz za ovaj pojam bio ličnost, bez onog lažna, jer imajući u vidu da je naše pravo i istinsko biće naša suština, a da je već poznata gnostička podjela čovjeka na ličnost i suštinu, čini se kao višak ono „lažna“.
Međutim, definisali mi to na ovaj ili onaj način u svakom slučaju naša ličnost je lažna, jer je ona bukvalno štit ili prepreka suštini da preuzme vođstvo nad našim bićem.
Meni prvo što pada na pamet kad razmišljam o ovim pojmovima jeste da je ta (lažna) ličnost kao neko strano tijelo koje se nalazi u meni, koje me u potpunosti kontroliše i čini da se ja ponašam, osjećam i živim kao neko drugi a ne onako kako bih JA zaista trebao i htio.
Vidim je kao nešto što me drži što dalje ne samo od istinske i jedine pravilne suštine mog bića već i od pravog znanja i spoznaje o samom sebi i svijetu koji me okružuje.

Ta lažna ličnost me tjera da u nekim prilikama lažem, da budem neiskren, da manipuliram drugim ljudima i događajima. Tjera me da osjećam strah, strijepnju, ljutnju, bijes, da osjećam samovažnost i čini da imam mnoštvo kompleksa koji u meni stvaraju konfuziju i sumnju. Ono što je njena najjača funkcija to je odbrana našeg ega i naše samovažnosti koji se uvijek ponašaju kao zasebna bića, kao nešto potpuno integralno i samostalno i koje na sve moguće načine nastoji da se održi kao takvo po svaku cijenu.

Ovim lažnim, da tako kažem, bićem ega i samovažnosti gospodari naš um, čija buka i nekontrolisana bujica aktivnosti i djelovanja kontaminira cijelo naše biće čineći nas niskim i nesvjesnim robovima svojih potreba, želja i isprogramiranih strahova.

Naš um nas stalno tjera da se nepotrebno opterećavamo raznim analizama, zapažanjima i odbranama naše lažne ličnosti, često stvarajući iluziju o ugroženosti i neophodnoj i hitnoj potrebi za preduzimanjem raznih aktivnosti koje su najčešće bazirane na nesvjesnim i „nižim“ emocijama a gotovo svi strahovi koje osjećamo kao intenzivne strijepnje koje su usmjerene na neki budući neizvjesni događaj čine od nas najobičnije mašine i pione sopstvene nesvijesti.
Ima li tome ikakvog lijeka?

Prvi korak

Prvi korak u našem sveukupnom izlječenju bi mogla biti svijest o postojanju nečega stranog i nametnutog u nama čega bi trebali htjeti što prije da se oslobodimo.
Kažem „trebali“ jer nisam siguran da svi ljudi žele da se oslobode svoje „vještačke“ i lažne prirode i postanu bića kakva zaista jesu.

U poznatom filmskom hitu „Matrix“ braće Wachowski u jednoj sceni Morpheus daje Neo crvenu i plavu tabletu. On mora samo da odabere koju će progutati, crvena ga vodi ka putu istine i samospoznaje a plava ga ostavlja duboko uspavanog u vlastitoj nesvijesti. Koliko nas bi zaista uzelo crvenu tabletu, ali da prije toga imamo i minumum svijesti koliko je visoka cijena uzimanja iste?
Buđenje zaista nije za svakoga, volio bih kad se ova rečenica nebi pogrešno razumjela već kao realno i objektivno mjerilo opšteg stanja ljudske populacije.

Dakle prvo što bi trebali „učiniti“ jeste da postanemo svjesni „smeća“ u nama. Smeća koje se sastoji od naše lažne ličnosti, od mnoštva naših malih, jadnih, uplašenih ili iskopleksiranih „JA“, o nedostatku jednog cvrstog i sveprožimajućeg „JA“ koje bi činilo osnov i temelj našeg bića.
Ako nečega nismo svjesni kako onda možemo toga da se i oslobodimo i protiv toga se borimo? Naravno, pod uslovom da prvo istinski želimo i hoćemo da se oslobodimo…

Načini

Načini su raznovrsni. Da li govorimo o nekom konkretnom učenju, vjeri, tehnici, nečemu drugome ili samo običnom traganju po literaturi, pravcima mi govorimo o svakom pojedinačnom i individualnom putu koji je „svetinja“ i vrijednost prije svega za onog koji ga je preduzeo.
Poći ću od samog sebe.
Koliko sam se puta sprdao, ismijavao ili našalio na račun nekog drugog ko je stupio na svoj vlastiti put, kakav god da je?
Nažalost dosta puta.
S druge strane dosta puta sam to isto i ja doživio od nekog drugog, šta nam to govori?
U moru ljudske nesvijesti i prezahtijevne materijalističke egzistencije u kojoj egzistiramo mi se vrlo često odlučujemo da svoju pažnju i energiju poklanjamo i usmjeravamo ka drugima koji se ponašaju, govore, razmišljaju, vjeruju ili preduzimaju drugačije stvari nego mi.
Nije nam nikakav problem nekome reći, napisati na blogu ili forumu da je neko i ono što govori i piše obična glupost i uz to se nahraniti tudjom i svojom nesvijesti, ali ono što je od svega najgore to je da vrlo vješto i sofisticirano zavaravamo same sebe da smo nešto ili nekoga shvatili i spoznali u toj mjeri da sasvim slobodno i lagodno iznosimo duboke analize nečijeg ponašanja i rada.

Zašto nam smeta što neko drugi vjeruje, voli ili čita ono što mi sami ne volimo ili ne praktikujemo i zašto se stalno borimo protiv vjetrenjača?
Ubijedili smo same sebe, u jednom trenutku našeg postojanja, da smo nešto razumjeli, shvatili i spoznali i da nam to daje za pravo da od drugih otimamo i krademo energiju tako što ćemo na njih usmjeriti svoju nepotrebnu pažnju i kritiku umjesto da nas obuzme svijest o neophodnosti usmjeravanja te pažnje i kritike na same sebe, odnosno tamo gdje nje najviše i nedostaje.

Ali možda sam prethodnom konstatacijom i dao dobar dio odgovora na pitanje koje se iznova i iznova ponavlja, tj. na „ZAŠTO“.

Baš ZATO da mi nebi tu pažnju, energiju, volju i svijest usmjeravali na same sebe i borbu protiv samih sebe.
Borbu protiv koga?
Protiv svoje lažne ličnosti i sveg smeća koje nama vlada. Sad mi se odgovor čini malo razumljivijim…

U mnogim slučajevima ljudi, umjesto da nastoje da postanu što svjesniji svojih nedostataka i svih loših stvari od kojih je sastavljena ta naša lažna ličnost, okreću glavu kao od „pravog“ smeća i nastoje da ne vide i zaborave.
Ono što se pravimo da ne vidimo neće samo tako nestati, a što želimo da zaboravimo nas neće ostaviti na miru samo zbog toga što mi želimo da toga nema.
Uz to možemo slobodno da fantaziramo o nekoj uzvišenoj ljubavi koju bi trebali da širimo, ali ta ljubav za koju mislimo da je imamo i da je trebamo izgrađivati raznim tehnikama ili „nasilnim“ i vještačkim pokušajima mijenjanja vlastite svijesti će biti „umotana“ u naše strahove, podlosti, neiskrenosti i komplekse koje još uvijek imamo i nosimo duboko u nama, a od kojih smo prethodno okrenuli glavu u nastojanju da ih zaboravimo.

Jednom davno kao tinejdžer sam se bio napio sa jednim prijateljem koji je pod uticajem alkohola ustanovio da se jedna osoba, koja ga je zbog nečega ranije strašno naljutila, nikako ne bi dobro provela da se tog trenutka nalazi u njegovoj blizini. Nakon što se otrijeznio ta osoba se vrlo brzo našla u njegovoj blizini, ali taj moj prijatelj je odjednom „zaboravio“ svoju odlučnost i hrabrost od prije neko veče.

Ja možda mogu sebe ubijediti koristeći ovu ili onu tehniku ili stimulaciju da osjećam i širim neku ljubav i spoznaju, ali šta poslije kad „dejstvo“ prestane i ja, kao i taj moj prijatelj, naglo zaboravim blagost i jasnoću tog trenutka.

Ali ako jednog dana uspijem da svoju svijest na ovaj ili onaj način, toliko unaprijedim da objedinim sva svoja mala i jadna „JA“ u jedno trajno i istinsko, svoju lažnu ličnost zauvijek izbacim iz svog bića i probudim svoju duboko uspavanu suštinu, tad ću možda biti u stanju da tu ljubav osjetim toliko sveobuhvatno, toliko snažno i iskreno da mi nikad neće biti potrebna niti jedna dodatna „stimulacija“ da je aktiviram ili je se sjetim.

Pokušajmo da razumijemo da se najjači neprijatelj nalazi baš u nama samima, to nije neko ko vjeruje u nešto u šta mi ne vjerujemo, to nije neko ko ima drugačije mišljenje nego mi, to nije ni neko ko se ni u čemu ne slaže sa nama.

Svi oni imaju svoj vlastiti put i svako naše nastojanje i želja da im nešto dokažemo, iskritikujemo ili ih pokušamo direktno ili indirektno navesti na naš vlastiti put predstavlja štetnu i destruktivnu manifestaciju našeg vlastitog ega i lažne ličnosti, koji na taj način traže samo još jednu neiskrenu potvrdu i zaštitu svoje neprirodne i nasilne egzistencije.

Nije naše da nekome na nešto ukazujemo ili ga u nečemu ispravljamo ako nas taj neko direktno za to ne zamoli ili nas jednostavno upita.

Naše je da se u potpunosti posvetimo radu na samima sebi, i na razmjenjivanju znanja i iskustava sa svima onima koji to žele i hoće.

Nasilna „penetracija“ u nečiji „radni prostor“ neće nikome donijeti ništa dobro. Mi moramo konačno shvatiti da je taj njegov put samospoznaje njegov vlastiti i njegova svetinja, kakav god da se nama činio i s jedne strane kako mi samima sebi ne bi trebali i smjeli dozvoliti da se uplićemo i miješamo u njegov, tako isto ne bi trebali i smjeli dozvoliti njemu da se upliće i miješa u naš i o tome, barem po meni, ne bi trebalo da postoji više nikakve diskusije i nejasnoća.

Neka svako čini i radi onako kako ON sam misli da treba, a ne onako kako MI smatramo da bi on trebao.
Mislim da nije teško za shvatiti.